Savage
Kao na stidljivoj, ivoj slici uramljenoj njenim prozorom, nebo je rumenilo, poprimaju?i boju razblaenog ?aja. Dan se iskradao iz sobe preko poarnih stepenica, a svjetlo je, na drugoj strani, kroz klju?aonicu lagano curilo van. Stvari u sobi su polako oivljavale, a sjene su izale iz mraka i zaplesale po zidovima. Svijet je, u naim o?ima, postajao crn i bijel.
Nije to bio veliki svijet za obuhvatiti pogledom, tek si?una soba, zrnce pijeska u pustinji velegrada. Pohabana sofa, stoli? od ?elika i stakla, tepih izblijedjelih ara, poster na zidu, police prepune knjiga… odje?a razbacana po podu. Krevet. I mi u njemu. Nagi. Umornih tijela i blistave koe. Siti.
Zatvorio sam o?i pokuavaju?i se prisjetiti rasporeda stvari u sobi, da vidim jesam li ih dobro pohranio u pam?enju. Ako se nevidljiva mapa ucrta i primi u moj hippocampus, mogao bih se ovdje odoma?iti. Mogao bih se po?eti osje?ati lagodno i zauvijek znati na?i svoj put.
She said…
These are my guns, these are my furs
This is my living room
You can play with me there sometimes
If you catch me in the mood…
“Trebao bi sada po?i.” - prenuo me njen glas.
“Molim?” - rekao sam, zate?en.
“Trebao bi po?i.” - ponovila je glasnije, razgovjetnije, odavi tek primijetno nestrpljenje u glasu. Pogled joj je, okrenut od mene, bludio kroz prozor, preko ravnih krovova i runih drvenih spremita za vodu, nadidanih po njima.
“Kuda?” - upitao sam, znaju?i da odgovora ne?e biti - “Meni se ba ne ide. Volio bih ovaj suton provesti s tobom. Zna, mijenu dana i no?i je uvijek ljepe do?ekati i ispratiti s nekim. Osim onda kad ba eli biti sam.”
“elim biti sama.” - rekla je jednostavno.
“Zato?” - izletjelo je iz mene pitanje koje mrzim postavljati i na koje, jo vie, mrzim odgovarati. Ugrizao sam se za jezik, a ona je samo slegla ramenima.
“Ti uvijek eli biti sama.” - primijetio sam, obujmivi joj rukom bradu i obraze i okrenuvi joj glavu prema sebi - “Ponekad se pitam moe li ikako samo biti tu… i biti ti, oputena u ne?ijem prisustvu.”
“Pusti me!” - rekla je razdraljivo. Istrgnula je je glavu iz moje ruke i pogled ponovno upravila ka prozoru. Kosa joj se razlila po jastuku.
Zautjeli smo u polumraku. Ja sam gledao u nju, u njene o?i umske ma?ke, a ona je gledala nekamo, veoma daleko, za aritem podeenim na beskona?no. Ruku sam spustio niz krevet i sa njom po?eo traiti odje?u po podu.
She said…
I have this unhappiness
To wear around my neck
It’s a pretty piece of jewellery
To show what I protect…
“Ne mogu.” - rekla je tiho, sama od sebe, nakon tri minute utnje.
“Ne moe… ta?” - upitao sam, prebiru?i rukom po podu, pokuavaju?i po vrsti tkanine prepoznati svoje halje.
“Ne mogu biti oputena u ne?ijem pristustvu.” - izgovorila je suho, turobno - “ao mi je. Nema to veze s tobom. To je, jednostavno, tako.”
“Ne razumijem.” - zamislio sam se - “Zbog ?ega si ti tako divlja? Zbog ?ega nikome ne doputa da ti se priblii? Zbog ?ega se ni u ?ijem naru?ju ne moe smiriti, ve? samo grebe i grize koga stigne, udaraju?i sve oko sebe?”
“Zato to sam takva.” - odvratila je, ne nude?i i ne trae?i odgovora.
“Ali zato?” - opet sam se ugrizao za jezik - “Mislim, ta bi se runo desilo da pokua? Da se samo malo primiri?”
“Ne mogu pokuati, jer…” - rekla je gorljivo - “Ne znam kako da ti to objasnim… Zna kako kau da morski psi moraju plivati i plivati bez prestanka. Da moraju plivati i dok spavaju, jer, ako bi prestali, uguili bi se i umrli?”
“Tako kau…” - odgovorio sam, reda radi.
“E, pa tako i ja.” - nastavila je - “Moram biti divlja. Moram gristi i boriti se, moram tr?ati sve dok me ima. Jer, ako stanem, ako se smirim, mene ?e nestati. Ako dopustim ikome da mi se priblii, da me uhvati, tada ?u prestati disati i umrijet ?u.”
“Ne?e…” - nevjeto sam je pokuao razuvjeriti.
“Ho?u! Ne zna ti!” - nije se dala - “Ne zna ti…”
“Ne znam. Tu si u pravu.” - uzdahnuo sam - “Kako bih ja to ikako mogao znati? Nisam vie pametan… Jesi li oduvijek bila takva?”
“Jesam.” - rekla je, pa se zamislila - “Ne znam. Nisam… “
“Nisi?” - upitao sam, trae?i pogledom njene o?i.
“Nisam.” - odgovorila je prazno, poput jeke, a pogled joj se odvojio od sadanjosti i zaputio se ka nekom drugom vremenu, slijede?i njene misli.
- nastavit ?e se -
Cekam nastavak…
Comment by irin | 14/01/2007.
voljela bih i ja biti divlja divlja macka. nazalost,samo sam jedna pitoma divlja macka.
Comment by iluzija | 14/01/2007.
dugo sam se bojala zova divljine
sad sam napokon usidrena
Comment by zora | 14/01/2007.
Na svu sre?u pa ZNAM da nikad nismo bili skupa, ina?e bih se naljutila to si me citirao…
Tj. ?ini mi se da sam ja li?no imala jednu ovakvu konverzaciju barem jedanput u ivotu…
Comment by Strippy | 14/01/2007.
ubit ces me ovom pricom ne mogu spustit pogled i stalno se vracam na tekst
Comment by sofija | 14/01/2007.
Vrijeme je bilo za ove tvoje price ove vrste…Njami, never enough:))))
Comment by Sfinga | 14/01/2007.
jebeni su duhovi proslosti
Comment by Upaljach | 14/01/2007.
ako si izdao knjigu voljela bih da dodjem do nje…
Comment by Samohrana djevojcica | 15/01/2007.