Gledam svoja… tvoja… ma, naa posla
Svaki put kada dolazim u Bosnu, dolazim sa nekom strijepnjom. Uvijek kada kroz prozor aviona ugledam neobra?ena polja, naseljena mjesta bez urbanisti?kog plana, poruene ku?e iz kojih, jo uvijek, jedino dimnjak uspravno stri… osjetim neku ?udnu tegobu u elucu. Znam da odmor na koji idem ne moe pro?i samo kao odmor, i da tu mora biti i nekih problema, koji su specifi?ni za nae tlo. Sigurno je ve?ina nas koji smo razbacani po svijetu imala priliku da doivi sli?an osje?aj.
Neko od nas se bori da povrati stan, ku?u, imanje… Oni koji su uspjeli da vrate imovinu, sada je popravljaju ili je prodaju. Drugi kupuju, daleko od mjesta gdje su ro?eni i odrasli. Kupuju tamo, kako imaju obi?aj re?i, ”da umrem sa svojim narodom, u svojoj zemlji”. Kupio sam i ja ku?u, iz jednog drugog razloga, a to je da roditeljima poklonim neto umjesto kolektivnog smjetaja koji im je nudila drava.
Kada sam kupovao tu kutiju napravljenu od kamena, ?erpi?a, cigle… Izabrao sam dio grada u kojem je moj narod ve?ina. Dio grada gdje sam svaki dan tokom rata bio spreman poginuti, samo da, kojim slu?ajem, neprijatelj ne pro?e i ne naudi njegovim stanovnicima. Nakon svih peripetija oko kupoprodajnog ugovora, kona?no dobivam klju?eve…
Ponosno ukora?im u svoj novi dom, udahnem memljivi, ubu?ali zrak koji mi plu?a ispuni zadovoljstvom. Nakon to plu?a skontaju da sam ih prevario i da, zapravo, zrak i nije tako dobar, iza?em na ulicu. Stanem ispred ku?e ponosan na sebe, kao i svaki Bosanac. O?ekujem komije (za ?ije sam dobro, eto, bio spreman i ivot dati) da do?u, da mi ?estitaju, da mi stisnu ruku i zaele dobrodolicu…
Prolazi jedan dan, niko ne prilazi da ?estita. Kontam, pa dobro, ljudi jo ne znaju da sam kupio ku?u, navrati?e sutra. Prolazi i drugi dan, ponovo nikoga da prui ruku. Opet kontam, pa dobro, radni dan, ljudi zaposleni, zauzeti… U to prolazi i prvi vikend, potom i drugi… a meni niko, osim par starih, iznemoglih staraca, ne prui ruku da ?estita i poeli dobrodolicu u mahalu. I moja po?etna euforija je splasnula.
Jedno jutro, sjedim pored prozora okrenutog prema ulici i, kroz napola sputene roletne, pratim kominicu koja ide ulicom i nosi kesu u ruci. Prilazi naputenoj ku?i, zamahuje rukom i baca kesu sa sme?em u dvorite. Nakon toga, osvr?e se ulijevo, pa udesno. Sva sretna to je niko nije vidio, otrese ruke i krene nazad. Na uglu ispod mog prozora sre?e drugu kominicu, koja isto nosi kesu sa sme?em u ruci:
“Kako si, kono?”
“Evo, pola sme?e baciti… kako si mi ti?
“Evo, i ja sme?e bacila.”
“Ma, dabe je nama, bona, bacati, kad nam ove dolje zagadie grad. Nema kuda ne bacaju sme?e… Pogledaj, ne moe od njihovog sme?a ni ma?i.”
“Ma joj, nemoj mi ih spominjati! Seljaci doli sa planina… do?epali se Njema?ke i para, pa sada kupuju sve redom, a mi hljeba nemamo jesti…”
Na kraju se kominice rastaju. Prva se vra?a ku?i, a druga prolazi iza ugla… zamah desnom rukom i u par sekundi se i njena kesa sa sme?em pridrui ostalim u dvoritu naputene ku?e. Sputam roletne. Sjedam na stolicu, smjekaju?i se i zadovoljno trljaju?i ruke, jer sam uspjeno obavio svoj prvi mahalski doma?i zadatak…
U me?uvremenu, navikao sam da ivim sa ‘’svojim” narodom. Navikao sam se da, ma koliko se trudio, ne moe tek tako ivjeti samo svoj ivot. Jedostavno, mahala je ja?a od tebe. Sada sam daleko, par hiljada kilometara daleko od mahale, ali mahala nije makla ni metra od mene. Siguran sam da i u ovim dugim zimskim no?ima moje ime, onako tiho, prozuji kroz mahalu, tek toliko da me mahala ne zaboravi…
Ko zna koliko puta sam pokuao da odgonetnem tajnu mahale, ali svaki put bih ostao bez pravog odgovora. Moda je to odraz jednog duhovnog i materijalnog siromatva u kojem vijekovima ivimo, stalno u potrazi za nekim boljim ivotom. Ako je tako, mahala je onda idealno mjesto na kom moemo bez problema potroiti cijeli ivot, bave?i se isklju?ivo ivotima ljudi oko sebe. Pri tome, ne?emo biti ni svjesni da smo propustili jedinu priliku da proivimo i svoj ivot. Onaj isti ivot koji je, u me?uvremenu i tek tako, pored nas prohujao u nepovrat.
Sve ovo su nekako naa posla, mada ?emo mi, ako nas, ne daj Boe, ko ta upita, odgovoriti sa ‘gledaj svoja posla!”
?itam prvi pasos i kontam koji je moodswingeru.. helem onda skontamm.. ah da… ovo je PROJEKAT:)
ovo je ipak post za nekog dubioznijeg razglabanja, ali slutim komentare tipa: jahhh.. ahh.. dahhh.. tako nam je kako nam je.. ili neko opirnije presipanje iz upljeg u prazno…
iskreno, pospanka nikad nisam ?itala na blogeru… vjerujem svima na rije? da je dobar.. itd, ali .. ev jo iskrenije.. ovakav stil pisanja mom ?itanju ne lei…
Comment by Legally Ters | 12/01/2007.
Dobar je Pospanko, gdje ?u re?i da nije…
A opet… sve to ljudi govore, sve to bloggeri piu je izliv subjektivnih misli na papir ili na prazan ekran.
Ne moe ti mahalu suditi prema tome gdje ko baca sme?e i kako tuma?i doljake… Prema ovim citatima moe prije doku?iti damar pisca a ne damar mahale…
Mahala je fenomen. Ne moe se ona u jednoj pri?i opisati… A sve to vam govori jedno “haustor?e” koje je mahala, sasvim daleka i na sasvim suprotnoj strani mahale kojoj pripadam prema porodi?noj tradiciji, prihvatila i koja zna da u svakom trenutku ta mahala stoji iza nje…
A opet… ima ljudi koji su vjekovima u toj mahali, ali je ona ne prihvata, ve? kao strano tijelo odbacuje, iz dana u dan.
Comment by Strippy | 12/01/2007.
@Strippy: Kod nas te mahala ne moze prihvatiti, moze te samo vise ili manje ogovarati. Ako ti se neko nasmije i lijepo te pozdravi, ne znaci automatski i to da nece kada zamaknes za cosak, poceti pricu o tebi…
Mahala je pogubna stvar, ima je u haustorima isto koliko u predgradima i starim ulicicama… Kao sto Pospanko napisa, malo ko od nas gleda svoja posla.
Comment by Pikolo | 12/01/2007.
mahala je rak-rana bh drutva. htjedoh re?i, ako nas ikad ita dotu?e onda ?e to biti mahala, ali onda skontah da nas je ve? davno dotukla. ovdje ljudi ne rade na sebi, to je prvi neprikosnoveni uslov razvoja. od 8 radnih sati dnevno, ljudi provode 6 bave?i se drugima umjesto svojim poslom. kolovanje se ve? odavno svelo na to kako prevariti profesora, kako prepisati, kako isfolirati znanje. jo uvijek me zapanjuje koli?ina truda i vremena koje su studenti spremni uloiti u pravljenje koznakakvih ?onova, a da im ne padne na pamet da se jednako potrude da neto i nau?e.
i no offence, strippy, ali imati nekoga, pa makar i cijelu mahalu, “iza sebe” nije odraz nikakve vrijednosti niti uspjeha bez obzira koliko ti hranilo ego. to je samo odraz naeg neprevazi?enog straha od stajanja na sopstvenim nogama i iza soptsvenih djela. (ako se sad smrtno uvrijedi, ja ?u rado razraditi ovu tezu da vidi da mi cilj nije bio da te vrije?am, nego sad ba ne bih vie da spamujem po komentarima)
Comment by zora | 12/01/2007.
Meni ba lei Pospankov stil, a i tema. Tako je kako je, neuljepano i nepretjerano.
Roque patrijarh Dabrobosanski ?e se pozabaviti ovom temom iz jednog drugog ugla, tre?eg kuta, ?etvrtog ?oka i raznih petih vinklova. Moda je ovo dobra prilika da se “utersim”?
Comment by Roque patrijarh Dabrobosanski | 12/01/2007.
sada svak’ po mahali udara. ima mahala i dobrih strana. kad izrastes iznad mahale ne smeta ti vise nista. mahalu, sokake, ulice, svoju okolinu uvijek nosis sa sobom jer te ona stvorila, mozes se tu koprcati i odupirati koliko god hoces, ali uvijek ostajes u mahali, odnosno ona ostaje u tebi.
Comment by stepskivuk | 12/01/2007.
eh eto, nek Vam je sretno i hairli na tersaoni. pospanko mi vas otkrio.
a meni je mahala zakon sa svim svojim zakonitostima i nezakonitostima. nije mahalu lahko skontat. merak mi je pijunirat u mahali ali bez nekih zadnjih, runih misli i djela. ma izgleda da sam u biti mahala ali strogo nastojim da nikoga ne boli glava od mog “mahalanja”.
kona?no: Musliman je onaj od ?ijeg su
jezika i ruku mirni drugi muslimani
Comment by fakat | 12/01/2007.
@Pospanko
Cestitam na novom bloggu, uvijek ih nekako uredis da izgledaju drukcije od ostalih:P
Ovo sto pricas je meni na vrh glave, te seljaci ovo te seljaci ono, te doslje te Podrinjci te Sandzaklije te Siptari te Cigani te niko ne valja. A takvi kao ti “doslje” im odbranise grad. Ma nek ih roka i pljacka Fahro bas me briga.
Comment by Muhadzir | 12/01/2007.
“Moda je to odraz jednog duhovnog i materijalnog siromatva u kojem vijekovima ivimo, stalno u potrazi za nekim boljim ivotom.”
Apsolutna istina.Narocito duhovnog.
(imam osjecaj da vise nisam pozvana da govorim ista o nasoj mahali. Sarajevo je trenutno grad u kojem poznajem najmanje ljudi.)
Comment by iluzija | 12/01/2007.
@Strippy: Ti bar treba da znas da je mahala na zalost ono sto nam samo odmaze, nikako ne pomaze.
@Stepski vuk: O tome i pricam, da onaj ko odraste u mahali, tesko uspije da je se ikada oslobodi. Uvijek je tu negdje duboko skrivena i izroni kada joj se najmanje nadas
@Muhadzir: Ovo nije moj blog, ja sam ovdje gost. Mislim da si promasio temu sto se tice odgovora u vezi mahale.
Comment by Pospanko | 12/01/2007.
ja bih se sloila sa zorom da je mahala rak rana bh. drutva. to je onaj sindrom kad ne vidi dalje od svoje mahale, i ne inteersira te nita, ?ak ni to to ljudi otkrivaju vodu na Marsu i putuju u svemir (lupam) i bilo ta to ima veze sa nekim prosperitetom, jer si ti u svom malenom svemiru koji je uasno sku?en, ali je tebi u njemu lijepo jer moe baciti sme?e gdje ne treba i onda se praviti da nisi i srati po ne?emu drugom.
i toliko tih mikrokozmosa svuda oko nas ima, i oni te jednostavno ho?e uvu?i u sebe, ho?e te usisati u svoje vlasnitvo. ima ih na hiljade u ovoj zemlji. i svi funkcioniraju po principu ‘everyone’s business is my business’.
Comment by roxy | 12/01/2007.
Mahala (u svome prenesenom znacenju) ocito zadovoljava neku duboko usadjenu ljudsku potrebu, koja se samo na povrsini moze prepoznati kao ‘radoznalost’.
Za ljude i narode koji nemaju ‘mahalu’ postoje sapunice. A najgledanije, medju njima, su one koje su zasnovane na ‘mahali’ (e.g. “Desperate Housewives”).
Mi smo, zapravo, genijalni, jer smo davno izmislili ‘reality shows’, i to takve da od njih stvarnijih nema. Sta je “Big Brother” prema “Velikoj nani”?
Comment by MoodSwingeR | 12/01/2007.
Velika nana je nista prema jednoj porodici koja je svojevremeno prije rata stalno ?uture stajala na prozoru ili balkonu svog stana, a prekoputa mog ulaza. Zvali smo ih Kondori. Bili su na zadnjem spratu, imali nas sve pod kontrolom i gledali samo naa posla.
Comment by iluzija | 12/01/2007.
Mahala - to smo svi mi
Pospanko, zaista sam prijatno iznenadjena. Aferim!
Comment by TE | 12/01/2007.
Mahala se najlakse razmnozava u siromasnim krajevima, kao sto je slucaj sa Bosnom. Dio ljudske prirode je i taj da ljudi lakse podnose svoju bjedu, tako svaki uspjeh drugih minimiziraju.
Sarajevu je posebno upecatljivo. Nikada niko nije mogao biti zvijezda, bas zbog mahale, koja je ma koliko neko postigao ili ma koliko nesto u zivotu napravio, bio i ostao niko i nista. Ako se neko uspio izdici i otici iz mahale, bivao je proglasen izdajnikom, sve sto je uradio do tada biva baceno u zaborav.
Uvijek ce mahala reci da je nekome dala sve a da joj taj neko nije vratio nista. Uvijek ce se isto tako naci neko ko ce reci “ma znam papka isao sa mnom u skolu”
Dok mi budemo i dalje ispijali pive ispred granapa i bavili se tudim zivotima, dotle nece biti ni nekog posebnog progresa u nasem drustvu.
Comment by Mahala | 12/01/2007.
@Pospanko
OK onda sam pogrijesio. Ali ti se napisao tekst zar ne?
Comment by Muhadzir | 12/01/2007.
moja velika nana i veliki dedo s prvog sprata se nimalo ne ustru?avaju da te pitaju gdje si bio, ta to nosi, i ta si radio tamo gdje si bio. tako?e se nimalo ne ustru?avaju da to poslije ispri?aju cijeloj mahali, uklju?uju?i potpuno istinite informacije da me svaku no? drugi ku?i doprati, i da sam tri no?i zaredom dolazila u pola ?etiri.
a to se mahale kao institucije ti?e - bojim se, bijega nema. to je dio bosanskog… ta, balkanskog mentaliteta, i teko ?e ga biti odstraniti. ili sam ja samo previe negativna, kao obi?no.
Comment by nesvjesna | 12/01/2007.
Za koji mjesec punim 60 mahalskih godina,pa sa sigurnoscu mogu reci da ni mahale nisu k*o sto su nekad bile.Kao kinder pamtim u mojoj mahali sokak(kaldrma) je bio besprekorno cist,sva avlijska vrata su bila sirom otvorena,svako, svakom je mog*o uci i uzeti sto mu treba,naravno stim da vrati kad bude im*o,danas je sve pod kljucaonicom,alarmom i videonazorom.Smece se jednom hevtacno konjima odvlacilo,a danas,totalni poremecaj nezna se ni ko pije ni ko placa, jebo lud zbunjenog.,,,,,,,hamo
Comment by hamo | 12/01/2007.
hahahahaahahhahahahaahahahhahaa…. jooooj DOLJA!!!!!!!!! Ba su “nekulturni seljaci” ahahhahahaha…
Comment by Micka | 13/01/2007.
Aha, tako znaci..ili mozda je bolje da kazem: Ovako znaci?!
Dajem glavu da tvoje ime prodje mahalom..da li tiho ili glasno..eh sad.. kako ono ti kazes: Da ne ulazimo u detalje?
(Anyway, tu sam da ti pozelim sve sto ti sam sebi zelis u ovoj godini, jer moja filozofija je da covjek sam sebi zeli najbolje i najljepse..cuvaj se)
Comment by Big bastard cija je haljina otisla u p na kvadrat | 13/01/2007.