Gledam svoja… tvoja… ma, naa posla
Svaki put kada dolazim u Bosnu, dolazim sa nekom strijepnjom. Uvijek kada kroz prozor aviona ugledam neobra?ena polja, naseljena mjesta bez urbanisti?kog plana, poruene ku?e iz kojih, jo uvijek, jedino dimnjak uspravno stri… osjetim neku ?udnu tegobu u elucu. Znam da odmor na koji idem ne moe pro?i samo kao odmor, i da tu mora biti i nekih problema, koji su specifi?ni za nae tlo. Sigurno je ve?ina nas koji smo razbacani po svijetu imala priliku da doivi sli?an osje?aj.
Neko od nas se bori da povrati stan, ku?u, imanje… Oni koji su uspjeli da vrate imovinu, sada je popravljaju ili je prodaju. Drugi kupuju, daleko od mjesta gdje su ro?eni i odrasli. Kupuju tamo, kako imaju obi?aj re?i, ”da umrem sa svojim narodom, u svojoj zemlji”. Kupio sam i ja ku?u, iz jednog drugog razloga, a to je da roditeljima poklonim neto umjesto kolektivnog smjetaja koji im je nudila drava.
