Umijeće tersanja

Umjesto dobrodošlice

Hej, tu si… dobro je, ipak te nismo negdje usput izgubili. Hajde, uđi, i zatvori vrata za sobom. Tako… I, šta kažeš? Sviđa ti se? I meni, nije što je moje. Nego, ti i ja… konačno sami…

* * *

“Alfie!” - prenem ga iz njegovog samozadovoljnog zavodljivog šaputanja - “Šta to radiš, a?! Nisam ovo kako treba ni otvorio, a ti već przniš po novom blogu!”

“Kao prvo…” - ne dade se on zbuniti - “Ne prznim, već samo želim ljudima dobrodošlicu. To bi, inače, bila tvoja dužnost, ali se ti, haman, toga nikad ne bi sjetio.”

“Ma, kako ne bih?! Pa, upravo sam poš…” - zatekoh se kako se branim.

“Kao drugo…” - ne dade se on ni prekinuti - “Ovo nije obični blog, ovo je Tersaona, moliću lijepo.”

“U čemu je razlika?” - upitah.

“I to bi ti trebao znati.” - nastavi on, ne trepnuvši - “Ovo si, uostalom, i napravio ti, nisam ja. Nego, evo ti pa objašnjavaj ljudima, a ja odoh malo malo razgledati unaokolo.”

…i nestade iza jedne od slika sa strane.

* * *

Sada bih, zacijelo, trebao iznijeti razloge zbog kojih je Umijeće tersanja proglasilo ‘nezavsnost’ i otisnulo se u prvu bosanskohercegovačku cyber-dijasporu (kao da nas već nema i previše po kojekakvim stvarnim, tegobnim iseljeništvima), ali mi je, nakon višesedmičnog rada na ovom poduhvatu i cjelonoćnog dočekivanja Nove godine, itekako okraćala pažnja i popustila koncentracija. Podrobnije objašnjenje ću, vjerovatno, pružiti u dogledno vrijeme (ako to tada bude još ikoga zanimalo).

Zasad, reći ću da me je na ovaj potez podstaklo ono što me je i prvobitno privuklo na ove prostore - više slobode. Više slobode kada je riječ o sadržaju, njegovom oblikovanju i iznošenju pred čitaoca, više slobode pri odlučivanju o tome kako će izgledati stvari na ekranu, slobode da radim skupa sa drugim ljudima na način na koji mi odgovara, slobode da biram imena i nazive kakvi mi odgovaraju, slobode da doista budem u posjedu onoga što je moje, slobode da svojim pisanjem ne zarađujem novac drugima…

Svjestan sam da je ovo smjela odluka, jer ničim ne mogu nadoknaditi stručnost i logističku podršku, a posebno socijalnu mrežu koja postoji na blogger.ba. Sa druge strane, nisam se htio uljuljkivati statusom jednog od viđenijih na tom prostoru, nekoga kome će to biti važno i ko će se, zbog toga, okretati kako zapušu vjetrovi. Umjesto toga, svoje izazove radije biram sam i to činim tamo gdje to poželim. Ovdje, recimo.

Nadam se da ovo mjesto neće završiti kao zaboravljeni, paučinom prekriveni kutak u ledenom mraku cyber-galaksije. Odgovornost da se to ne desi počiva, prije svega, na meni i ja sam toga svjestan. Isto tako, spreman sam se nositi sa ovim izazovom. Ono što ti možeš uraditi ti jeste da nastaviš svraćati ovamo kad ti bude usput, da me nastaviš čtati, ostavljati komentare (jer ja, baš možda sada, počnem odgovarati na njih) i zagolicati znatiželju drugima da i oni dolutaju ovamo onda kada im vrijeme i obaveze to dopuste.

U tom slučaju, ne moram se plašiti za ovaj prostor. A, i Alfie je obećao pripomoći…

Umjesto još da gromoglasno najavim: “Vežite se, polijećemo!”, ja bih radije samo skromno, ali prisno poručio:

“Raskomoti se… i osjećaj se kao kod svoje kuće.”

* * *

…Alfie je izletio iza pokvarenog linka i umalo se sudario sa mnom.

“O, pa gdje si ti?” - iznenadio se - “Svuda te tražim.”

“Ma, tu sam,” - odgovaram - “Završavam ovo pisanje. Nego, zašto me tražiš?”

“Pa, da proglasimo…” - podsjeća me on.

“Da proglasimo?” - čudim se - “Šta da proglasimo?”

“Ma, znaš…” - išaretom će on meni - “Da proglasimo…”

“Ahaaa.” - dosjetim se - “Može. Hoćemo li odmah?”

“Hoćemo” - složi se on sa mnom, pa se obojica okrenusmo ka ekranu i povikasmo:

.

“LIVE… FROM NEW YORK*… IT’S UMIJEĆE TERSANJA TRI-TAČKA-ZAREZ!”

* Neka nasumično odabrana lokacija

Objavio/la: MoodSwingeR, 1. Jan. 2007. u 23:27 | Nesvrstano | 18 komentara |