Umjesto dobrodošlice
Hej, tu si… dobro je, ipak te nismo negdje usput izgubili. Hajde, uđi, i zatvori vrata za sobom. Tako… I, šta kažeš? Sviđa ti se? I meni, nije što je moje. Nego, ti i ja… konačno sami…
* * *
“Alfie!” - prenem ga iz njegovog samozadovoljnog zavodljivog šaputanja - “Šta to radiš, a?! Nisam ovo kako treba ni otvorio, a ti već przniš po novom blogu!”
“Kao prvo…” - ne dade se on zbuniti - “Ne prznim, već samo želim ljudima dobrodošlicu. To bi, inače, bila tvoja dužnost, ali se ti, haman, toga nikad ne bi sjetio.”
“Ma, kako ne bih?! Pa, upravo sam poš…” - zatekoh se kako se branim.
“Kao drugo…” - ne dade se on ni prekinuti - “Ovo nije obični blog, ovo je Tersaona, moliću lijepo.”
“U čemu je razlika?” - upitah.
“I to bi ti trebao znati.” - nastavi on, ne trepnuvši - “Ovo si, uostalom, i napravio ti, nisam ja. Nego, evo ti pa objašnjavaj ljudima, a ja odoh malo malo razgledati unaokolo.”
…i nestade iza jedne od slika sa strane.
