Ve? danima ja glo?em kosku i reim. Ve? danima se suspreem, poput pseta na prenapregnutom lancu, brojim zvijezde i zavijam na mjesec, i sve oslukujem ne?e li minuti bat koraka niz haustorsko stepenite. Kona?no, evo, utihnu i posljednji cokot tvrde, crne gume po jo tvr?em, sivom betonu, i mojom cyber-gajbom zavlada tiina. Na vakat, kaem, jer ja ovo vie izdrat’ ne mogu!
Ja, ina?e, ne bih tebe davio s ovom pri?om, samo bih se pokupio i otiao, ali… nemam kuda?! Osim ovo malo ekrana, ja drugog doma nemam. A ovaj mi postaje sve tjenji i tegobniji, ma ne znam u kakav se cirkus ovo pretvori? E, kad se samo sjetim koliko sam se bio obradovao kad sam ?uo da ?e se ovo zvati Tersaona…
Dalje »
Objavio/la:
Alfie, 31. Jan. 2007. u 5:44 |
TERSAONA |
6 komentara
Desilo se to svakome od nas, mada svi nismo toga podjednako svjesni. U zadnjih smo deceniju i pol, naime, svi mi preselili. Promijenili sredinu. Promijenili jezik. Promijenili domovinu. Promijenili kulturu. Ili su sredina, i jezik, i domovina, i kultura promijenili nas, a da mi nismo ni zakora?ili preko ku?noga praga. Ba kao one nene i djedovi to ih svako ima u svojim obiteljskim predanjima, one koji su do?ekali i ispratili ?etiri-pet drava, vladara, ure?enja i svjetonazora, a da mrdnuli nisu sa vlastitog ognjita.
Nae simboli?no preseljenje iz ondanje Jugoslavije u dananju Bosnu, dananju Hrvatsku ili friko dananju Srbiju bilo je sve osim simboli?no. Ono bijae stvarno i bolno, onoliko koliko stvarni bijahu i potoci krvi i krici nedunih kojima smo ispra?eni na to putovanje; ono postade nae raspolu?enje Punjaba, naa Velika seoba. Za mnoge, ta selidba traje i dan-danas.
Dalje »
Objavio/la:
MoodSwingeR, 30. Jan. 2007. u 6:49 |
Nesvrstano |
7 komentara
Ula sam u ku?u nataloenu tekim enskim uzdasima. O, koliko ena, koliko nena, nana, tetki, dajnica, bliih i daljih rodica, i sve odreda sa ukiseljenim facama i suzama u o?ima. Neke i pla?u, zaista.
Ja nemam facu za ovu situaciju. Gubim se…, pomislih dok su mi pruali ruke, nudili vlane obraze na zvu?ne cjelove…
Odnekud osjetih Njenu mekanu kou kako mi grije ledene ruke. Prvo mi grudi stegnu otpor, ali ve? u slijede?oj sekundi Joj se predah. Nije se tu vie radilo o meni. Premiljala sam se da li da Joj za svoj propust kaem odmah.
Rekoh Joj, i noge po?ee da mi trnu kad spazih kako se preda mnom raspada… Kao neka lan?ana reakcija, neprevazi?ena me?usobna empatija… Gr? mi stegnu eludac, i potr?ah na balkon… na vazduh: O, Boe ( sa velikim, uzvienim B. Da, tako sam to izgovorila u sebi - ja, obznanjena ateistkinja), a ta ako je Ona svoju snagu crpila iz njega, a njega vie nema. ta ?e biti sa mnom? Jer ja sam svoju snagu crpila iz Nje… Bit ?e…
Tevhid.
Dalje »
Objavio/la:
Legally Ters, 29. Jan. 2007. u 5:17 |
Litersatura, TERSAONA |
12 komentara
Probijam se izme?u automobila parkiranih na trotoaru. Usput mi se omakne po koja so?na psovka sa usana upu?ena njihovim vlasnicima. Prisiljen sam da si?em na cestu, da se tamo borim za prostor sa automobilima koji mi dolaze u susret. ?esto su iroki, tako da me svako malo natjeraju da se sklonim u stranu i le?ima obriem prainu sa nekog od auta, parkiranih uzdu pjea?ke zone.
Dolazim na pjea?ki prelaz. Stojim mirno, gledam u auta koja prolaze, ?ekam da se neko smiluje, da uspori kretanje da pre?em na drugu stranu ulice. Sputam nogu na cestu, da bih upozorio voza?e da je pjea?ki prelaz rezervisan za nas, obi?ne smrtnike, ali bez uspjeha. Lagano gubim ivce, bacim pogled na sat, dragocjeno vrijeme curi u nepovrat. Sa otkucajima kazaljke na satu, osjetim strah, bojim se da ne?u sti?i na vrijeme. Sputam nogu lagano na prvu liniju zebre, gledam prema autu koje mi se pribliava. Vidim da voza? nema namjeru da se zaustavi, krenem da podignem nogu ali ve? je kasno… Guma od auta mi prelazi preko noge. Gledam u cipelu, mrdam prstima, sve u redu. Krenem ljutito preko ceste, prati me par nestrpljivih prolaznika. Kona?no se zaustavlja automobil, voza? nestrpljivo priti?e gas i sirenu. Pogledam u voza?a i vidim samo nervozno lice, koje nestrpljivo ?eka signal za start utrke Formule 1.
Dalje »
Objavio/la:
Pospanko, 26. Jan. 2007. u 4:52 |
TERSAONA |
8 komentara
Princip je univerzalan u ?itavom ivom svijetu. Po njemu se ravna svako ivo bi?e koje se moe kretati - od ?ovjeka do amebe. Ili od amebe do ?ovjeka. Ako i najprostijem, jednostani?nom organizmu, izgubljenom u bespu?ima Petrijeve olje u kolskom laboratoriju, u jedan kraj njegovog prebivalita spusti kap otrova ili neke tetne materije, taj paramecij ili ameba ?e, nepogreivom precizno?u, pobje?i na suprotan kraj, ?im do njega dopru prve molekule tetne tvari.
Ta bi?a nemaju ?ula ni osjetila, nemaju ni razum, ni pamet, niti barataju sa sje?anjima, pretpostavkama i zaklju?cima, pa se, svejedno, ponaaju isto kao mi, koji sve od ovog prethodno pobrojanog imamo na svojoj strani i ?ime se svakodnevno di?imo. Na svijet, dodue, nije staklena posudica u sterilnom, bijelom laboratoriju, pa se valja dobrano pomu?iti da bi se sklonilo od onoga to nas moe spopasti i napasti.
Dalje »
Objavio/la:
MoodSwingeR, 25. Jan. 2007. u 6:37 |
Nesvrstano |
7 komentara
Australian Open mi je ponajdrai teniski turnir. Vjerujem da je to zbog toga to se, kona?no, ti me?evi i na TV-u i uivo, odvijaju u sasvim normalno doba dana (bar otkako ja pratim te stvari). Moda je to i zbog toga to, kad se deava Australian Open, svuda po gradu, po ulicama moe vidjeti mnotvo zvijezda koje su upravo sile sa stranica ute tampe
A mozda i zato to, kad se sve ovo deava, znam da mi je ljeto, znam da mi je ro?endan, ma uop?e znam da mi je u toku jedan pozitivan period Nejse. Bijah na me?u izme?u Marije Sharapove i Vere Zvonareve, a kasnije i izme?u Andy Murraya i Rafael Nadala. to se tenisa, same igre, ti?e, bijah na dva mala teniska praznika.
Ali
Dalje »
Objavio/la:
GlavniEjbi, 24. Jan. 2007. u 4:44 |
TERSAONA |
7 komentara
Generacije… Generation X. Generation W. Generation Y. Generation Z… Jo malo podjela, ba ono to je svijetu trebalo. Izvolite nas dijeliti, i tako nam indirektno govoriti ‘ko je kao mi’. Kao da nacionalne, religijske i druge podjele nisu dovoljne za odravanje mrnje u svijetu. Nevermind, ja sam tu da kaem neto o svojoj generaciji, Generaciji Z, ili osobama ro?enim na smjeni milenija. Budu?i da se, kao i obi?no, nau?nici ne slau oko godina koje treba uzeti kao prelaz izmedju Generacije Y i Generacije Z, za po?etak vremena Generacije Z se ?esto uzima 2000. ali i ranije godine, do 1993. ili 1994.
U jednom se, opet, svi slau: generacije koje dolaze na svijet su cikli?ne, tako da se pretpostavlja da ?e generacija koja se trenutno ra?a imati najvie sli?nosti sa utljivom generacijom (The Silent Generation), ro?enom izme?u 1925. i 1942. O odlikama utljive generacije dovoljno govori njeno ime. Ro?eni su prekasno da bi bili ratni heroji u Drugom svjetskom ratu, a prerano da bi bili bezbrini hipici iz ‘70-ih. Generacija je uglavnom bila depresivna, posebno omladina koja je ivjela u Britaniji tokom Drugog Svjetskog rata, dok je, sa druge strane, u SAD, period od 1930.do 1940. proglaen za najbolje vrijeme u kojem ste se mogli roditi.
Koliko ?e, zapravo, ove dvije generacije, ona davna utljiva i ova moja dananja, biti sli?ne? Da li su devedesete najbolje ili najgore vrijeme u kojem ste, kao gra?anin BiH, mogli biti ro?eni?
Dalje »
Objavio/la:
Dijete evolucije., 23. Jan. 2007. u 3:08 |
TERSAONA |
13 komentara
Zapisi na ovoj stranici su zaštićeni. Vidi:
