Umijeće tersanja

Zapisnik iz me?uvremena

Blijed, nao?it mu�karac, odjeven u laganu, lepr�avu bijelu odoru, je polako ustao sa svoje stolice. Mala dru�ba, okupljena oko stola, se za njim osovila na noge i spontano, srda?no zapjevala:

“Happy birthday to you,
Happy birthday to you…”

Slavljenik je duboko udahnuo i punim plu?ima zapuhao po mnogobrojnim svije?ama koje su blje�tale, bri�ljivo naredane po aluminijskoj foliji, koja je bila zastrta da zadr�i vosak i od vreline za�titi stol. Da se neko u tom trenutku udostojio prebrojati te silne svije?e, izbrojio bi, zacijelo, nekih par hiljada. No, nakon samo dvatesetak sekundi, koliko je trajalo njegovo puhanje, slavljenik ih je uspio sve pogasiti.

“?uda ?ini�, D�ej!” - rekao je ugla?eni, stariji gospodin, prosijede, valovite kose i toplih plavih o?iju.
“�ta ?u, Jo�a, to mi je u opisu posla.” - skromno se osmijehnuo slavljenik.
“�uti, ti bar ima� opis posla. Ja svoj nikad nisam ni dobio.” - dobro?udno ?e gospodin, koji se, radije, odazivao na drug, popravljaju?i kragnu na mar�alskoj uniformi.

“Neka, ako, i zaslu�io je, koliko se samo napatio.” - dopro je iz ?o�ka glas koji je pripadao uglednom trgovcu i speleologu amateru - “Nego, Isa, haveru, dobra ti ova gajba. A ti… odli?no izgleda�. Ne bih ti dao ni dana preko tri’es’ tri. U ?emu je tajna… vje�ba� li na ovim svojim spravama?”

“Pa, trudim se, mada moram priznati da se, ponekad, dobro namu?im. Ali, sve za raju.” - odgovori prostodu�no slavljenik, pa?eni?ki pogleduju?i prema golemom plusu �to je visio na zidu.

“Ko igra za raju i zanemaruje taktiku…” - sebi ?e u bradu dostojanstveni kosooki starac sa kosom uvezanom u per?in, sjede?i ogrnut u rasko�nu, raznobojnu halju od svile i kadife.

“Ma, pusti to.” - prekide ga suhonjavi, crnomanjasti i crnoputi lik, koji je polugol, samo sa prega?om preko slabina i sa turbanom na glavi, alla turca sjedio na podu - “Taktika je karmi?ki odre?ena. U ovom slu?aju, treba samo malo bolje rasporediti ?avle.”

“Bolje rasporediti ?avle?” - za?u?eno ?e gospodin, pardon, drug, pose�u?i za d�epom iz kog ?e izvaditi miri�ljavu cohibu, davna�nji poklon od Fidela - “Misli�, simo-tamo, kao proleterske brigade?”

“Ne, nikako!” - zabezeknuto ?e slavljenik - “Ko tebe kamenom, ti njega kruhom. Nipo�to proleterskom!”

“Eh, sad… da je Jo�a udarao kruhom, danas bi ti Adolf sjedio za stolom i pjevao ro?endanske pjesmice.” - opet ?e dostojanstveni glas iz sjene u ?o�ku - “Nego, stari, kako Maajka Marija?”

“Ko, jel’ moja?” - upita ugla?eni gospodin u uniformi, sunete?i cohibu.

“Moja?” - upita blijedi mu�karac u bijeloj odori u isti tren.

” Ma, slavljenikova. ” - pojasni kosooki mudrac, sklapaju?i ruke u otjelovljenju dostojanstva - “Gospo?u, doista, dugo nismo vidjeli. Nadam se da vodi ra?una o svome zdravlju i da ?e nas uskoro posjetiti.”

“Mo�da uskoro.” - zamisli se slavljenik - “Mada, mislim da ?e prvo u Me?ugorje. Tamo, znate, nije dugo bila. A mo�da ode i na Djevi?anske otoke.”

“Neka, treba obi?i svijeta. Obogatiti duh.” - sve?anim ?e glasom fakir, koji je, ujedno, meditirao zatvorenih o?iju - ” Jedino tako mo�e� na?i i dosegnuti nirvanu. A ne kao ova dana�nja mlade�, koja nirvanu tra�i preko Google-a.”

“Nemoj mi samo ove dana�nje mlade�i.” - jetko ?e Mar�al, otpuhuju?i prve dimove. - “Sve su zaboravili �to smo ih u?ili. Ne znaju sastaviti ni dr�avu od lego-kockica, a svi bi da su velike vo?e, poslanici, proroci…”

“Moram se slo�iti s tim.” - zami�ljeno ?e slavljenik - “Mi smo, svi ovdje, ispekli pokoji zanat, bili svoji ljudi, a ovi danas ne znaju ispe?i ni misao. Niti umiju si?i sa grba?e roditeljima.”

“Ali, moramo to umjeti prihvatiti. Pa, tome si nas i ti u?io.” - obazrivo ?e polunagi mr�avko ispod svog turbana - “Tako im grah pao. A, i karma im je takva.”

“Kaj mu je vi�e ta karma?” - upita Mar�al, zavaljen u svojoj stolici - “Kaj je to, neka nebeska Kominterna?”

“Danas Agnus Dei, a sutra Bajramski Kurban.” - rafinirano ?e glas iz ?o�ka - “To ti je karma, a sve ostalo je u me?uvremenu. Nego, Moke, ne budi ti zapovije?eno, de nam malo razgrni ovo po stolu, pa da zamezimo i nastavimo gdje smo stali.”

Pogureni starac produhovljenog lica i guste sijede brade spusti dvije tanke kamene plo?e na pod, pa laganim pokretom ruku, ni ne doti?u?i stola, razmaknu sve �to se nalazilo na njemu.

Dru�tvo se opet okupilo oko stola i prionulo na mezu. Zrak oko njih je isijavao ?udnovatom bijelom svjetlo�?u.

U daljini je zvono prekinulo tihu no?, najavljuju?i Bo�i?. U toru su, prepla�eno, zablejale ovce.

Objavio/la: MoodSwingeR, 27. Dec. 2006. u 6:30 | Tersologija | 3 komentara |