Dobro jutro, Kolumbo… ili kako se ve? zove
Radoznalost i nevolja, uvijek izmijeane u razli?itim omjerima, su kroz cjelokpuno postojanje ljude gonile da lunjaju, istrauju, otkrivaju nove predjele. Uporedo sa tim putovanjima, stasavale su i nestajale kulture, irila se i propadala carstva, nastajale su i razvijale se nauke, mijenjala se prijevozna sredstva, ali uvijek su, otkako je mjerenja vremena, postojale samo dvije vrste istraiva?a: oni koji su putovali i otkrivali tek da se tuspase i oni koji su dolazili da ostanu.
Razlikovali su se, jedni od drugih, po mnogim stvarima, ali su se ponajvie razlikovali po tome gdje im je bilo srce. Oni prvi, bez obzira na to koliko daleko putovali, su srcem i duom uvijek ostajali usidreni u luci polaska. Svrha svakog putovanja bi se ispunjavala tek po povratku - kada se pri?alo o svojim otkri?ima, kada se pobirala slava i sticao ugled, kada se grabila ?ast i prikupljale pare za slijede?e putovanje. Daleka odredita bila su, za ove istraiva?e, tek usputna hvalisanja u ve?ernjim pri?ama, tu?ina i divljina koju treba obi?i, opisati, orobiti… a ono znanja i zlata to se sakupi na putovanjima donijeti ku?i i uloiti u sebe.
Oni drugi su, bez obzira na to koliko daljinski neznatno bilo njihovo putovanje, sa sobom uvijek nosili i srce i duu. I nadu i snove. Svrha njihovih putovanja bi se ispunjavala onda kada bi zapo?injala njihova nevolja - borba da ostanu tamo gdje su se zadesili, a gdje, moda, i nisu bili dobrodoli. Njihove bi pri?e, njihova usta, bile pune starog kraja, ali bi glas, to ih pripovijeda, bio izgovaran u koloniji, na odreditu. Oni bi svoje znanje i ono malo hrabrosti skupljali od ku?e, pa bi, ne ra?unaju?i na povratak, tamo gdje prispiju ulagali sebe. ilavo?u i uporno?u ovih drugih, Novi svjetovi bi opstajali i nadilazili one Stare.
Onu prvu vrstu istraiva?a, miljenike historije, pamtimo po imenima i godinama, nabrajaju?i kad je svaki od njih nekuda zabasao, ta je sve ‘otkrio’, i ?emu je sve nadio ime. Po sebi, ili po onima kod ku?e kojima se ulizivao ili im vra?ao dug. Onu drugu vrstu, miljenike legendi, ako smo ih i upamtili, pamtimo po predanjima i pri?ama. Kako su ispatali na putovanjima, kako su se borili sa divljinom i divljacima, kako su krvarili da bi od snova kovali stvarnost. Ne znam po ?emu se ra?unalo ko ?e se od istraiva?a i moreplovaca upisati u prve, a ko u druge. Izvjesno, nisu to znali ni oni sami, pa je tako i sam Kolumbo zapo?eo svoja putovanja s namjerom da se vrati, da bi poslije poelio ostati. Uhva?en u raskoraku nakana, od svega je jedino uspio nastaviti putovati i nakon smrti.
Oni koji nisu bili tako neodlu?ni su, s vremenom, preplovili mora, iscrtali mape i ugazali staze, da bi, slijede?i njihove miljokaze, oni drugi mogli do?i da ostanu. Tako je premjereno svako brdo, upisana svaka rje?ica, naseljen svaki predio i izbrisana skoro svaka granica koju je ova Zemlja postavila pred ?ovjeka. Na satelitima opasanom dunjaluku je ponestalo skrivenih izazova, pa ve? godinama, decenijama, evo skoro ?e i stolje?e, uz ni?ije ime nije dodano veliki istraiva?.
No, ako u bliskoj budu?nosti ?ovje?anstvo ne ispusti aktiviranu bombu koju, izva?enog osigura?a, tako nehajno prebacuje iz ruke u ruku, onda bi se i lista sa vanim imenima mogla pove?ati za jo par njih. Ljudski bi se rod, dijelom upravo i iz straha od neodgovornosti prema sebi, mogao otisnuti van okrilja Zemlje, kako bi jo jednom, ali po prvi puta u doslovnom zna?enju, za sebe izgradio Novi svijet.
S obzirom na nepojmljive daljine koje pri ovakvim putovanjima treba premostiti, malena skupina ljudi koji iza sebe ostave Zemlju da bi negdje ostala ?e to, vjerovatno, u?initi nepovratno. Stoga ?e onaj, ko ih bude predvodio, kao niko do sada u sebi morati objediniti radoznalost i odvanost one prve vrste istraiva?a sa ilavo?u i istrajno?u one druge. Uspije li u svome odvanom poduhvatu, ta ?e se osoba upisati u ljudsku povijest slovima ve?im od onih kojima su danas upisana imena Kolumba, Magellana ili da Game.
Taj neko, ?ije nam je ime jo neznano, je vjerovatno ve? ro?en. Moda se danas igrao u dvoritu, gledaju?i svjetlucanje zvijezda u prvom sumraku, pitaju?i se koliko li su daleko. Odraavaju?i sliku dananjega svijeta, taj neko je vjerovatno ivahni dje?ak plave kose i ozbiljnog pogleda po imenu Walter ili Matthew koji svako jutro ide u obdanite negdje u srcu Amerike. No, kako se slika svijeta mijenja sa svakim novim danom i kako se krug u ruletu ljudskih sudbina uvijek proiruje, tako se moe desiti da novi veliki istraiva? bude crnoputi Tendaji, vesela beba crne kutrave kose, kojeg ?e roditelji, u potrazi za boljim ivotom, iz Afrike uskoro povesti nekamo na Zapad.
Opet, moda je na novi Kolumbo zapravo djevoj?ica bistrih o?iju po imenu Nisha, koja je u ku?ici na jugu Indije danas nau?ila prvu rije? na engleskom. Moda, pak, njene o?i nisu krupne ve? tajanstveno iskoene, a ona se, zapravo, zove Zhi, i odgaja je baka koja joj je danas pro?itala pismo stiglo od njenih roditelja koji rade negdje daleko, u mjestu zvanom Bu?a-potok. A moda je ba tuda, ?udesnom igrom sudbine provezen, sa roditeljima i sestrom u golfu dvici proao mali Sutko, sluaju?i radio i pitaju?i se kako Mujo moe kovati konja po Mjesecu i ne sanjaju?i da ?e ba on biti taj koji ?e jednoga dana kovati titanij na Marsu.
Nije bitno ko ?e od njih biti taj ko ?e a?icu odvanih povesti za sobom u Novi svijet i promijeniti historiju ljudskog roda. Nije bitno gdje je ro?en, kako ?e se zvati i koje ?e mu boje biti koa. Bitno je da je on, ili ona, ve? danas tu, me?u nama, i da se, odrastaju?i iz dana u dan, sprema za veliki poduhvat.
Zato… dobro ti jutro, novi Kolumbo, gdje god se nalazio i kako god da se zove.
