Dobro jutro, Kolumbo… ili kako se ve? zove
Radoznalost i nevolja, uvijek izmijeane u razli?itim omjerima, su kroz cjelokpuno postojanje ljude gonile da lunjaju, istrauju, otkrivaju nove predjele. Uporedo sa tim putovanjima, stasavale su i nestajale kulture, irila se i propadala carstva, nastajale su i razvijale se nauke, mijenjala se prijevozna sredstva, ali uvijek su, otkako je mjerenja vremena, postojale samo dvije vrste istraiva?a: oni koji su putovali i otkrivali tek da se tuspase i oni koji su dolazili da ostanu.
Razlikovali su se, jedni od drugih, po mnogim stvarima, ali su se ponajvie razlikovali po tome gdje im je bilo srce. Oni prvi, bez obzira na to koliko daleko putovali, su srcem i duom uvijek ostajali usidreni u luci polaska. Svrha svakog putovanja bi se ispunjavala tek po povratku - kada se pri?alo o svojim otkri?ima, kada se pobirala slava i sticao ugled, kada se grabila ?ast i prikupljale pare za slijede?e putovanje. Daleka odredita bila su, za ove istraiva?e, tek usputna hvalisanja u ve?ernjim pri?ama, tu?ina i divljina koju treba obi?i, opisati, orobiti… a ono znanja i zlata to se sakupi na putovanjima donijeti ku?i i uloiti u sebe.
