Crvena loptica (Slow bullet… III)
Vjetar je zamro, ptice su utihnule, amor je prolaznika ugasnuo… ?itav je svijet zastao u pokretu, i samo je jo mala lica u njenoj ruci zveckala vrte?i krugove po porculanskoj alici, a ja sam se vrtloio u njima. Kako bih se samo rado utopio u crnoj, vru?oj te?nosti to ju je ona prinosila svojim ustima, da joj, barem tako, jo jednom o?utim usne i dotaknem jezik.
Otpila je gutljaj svoje kafe i blago se namrtila. Potom se zagledala u ogoljele kronje topola sa moje lijeve strane, negdje prema jugu-jugozapadu, i dalje ne upravljaju?i pogleda prema meni. Ja, opet, nisam mogao svratiti pogleda sa nje. Sam je od sebe, ?avlima ?enje zakovan, po?ivao na njoj. Izme?u obrva su joj se ugnijezdile dvije mrtilice, oiljci ranjenog srca. Iz o?iju joj se, kao sa naslovnice, ?itala sre?a, tek neznatno, skoro neuhvatljivo, zamu?ena tragovima davnanje boli.
