Slow Bullet… Fast Forward
Jesen je, ki?icom majstora, zamijeala vodene boje grada i oslikala ba?e i parkove zlatnim i rumenim ruhom. Sunce se trsilo da, u skra?enom radnom vremenu, to vie ljudi izmami na ulice i da sa njih poskida dempere i jakne.
Ljetne su bate preutjele godinje doba iz svoga imena i arenim stolicama izmolile prolaznike da sjednu i odmore se, i tako im, za barem jo jedan dan, produe ivot. Pijace su vrvjele dobrim doma?icama i uzornim doma?inima koji su se, ve? tre?u subotu u nizu, razmilili izme?u pija?nih stolova, prebiru?i po paprikama, kupusu, krompiru, cvekli. Trgovi su romorili, prenapu?eni dokonim narodom koji je hvatao zjale i blage sun?eve zrake, spremaju?i ih za neku svoju zimnicu.
Grad je jezdio prema svome savrenom trenutku za slikanje, negdje oko pola tri.
