Random Musings of Perpetually

Underwhelmed SoulSurfers©

Blijed, nao?it mu�karac, odjeven u laganu, lepr�avu bijelu odoru, je polako ustao sa svoje stolice. Mala dru�ba, okupljena oko stola, se za njim osovila na noge i spontano, srda?no zapjevala:

“Happy birthday to you,
Happy birthday to you…”

Slavljenik je duboko udahnuo i punim plu?ima zapuhao po mnogobrojnim svije?ama koje su blje�tale, bri�ljivo naredane po aluminijskoj foliji, koja je bila zastrta da zadr�i vosak i od vreline za�titi stol. Da se neko u tom trenutku udostojio prebrojati te silne svije?e, izbrojio bi, zacijelo, nekih par hiljada. No, nakon samo dvatesetak sekundi, koliko je trajalo njegovo puhanje, slavljenik ih je uspio sve pogasiti.

Dalje »

Radoznalost i nevolja, uvijek izmije�ane u razli?itim omjerima, su kroz cjelokpuno postojanje ljude gonile da lunjaju, istra�uju, otkrivaju nove predjele. Uporedo sa tim putovanjima, stasavale su i nestajale kulture, �irila se i propadala carstva, nastajale su i razvijale se nauke, mijenjala se prijevozna sredstva, ali uvijek su, otkako je mjerenja vremena, postojale samo dvije vrste istra�iva?a: oni koji su putovali i otkrivali tek da se tuspase i oni koji su dolazili da ostanu.

Razlikovali su se, jedni od drugih, po mnogim stvarima, ali su se ponajvi�e razlikovali po tome gdje im je bilo srce. Oni prvi, bez obzira na to koliko daleko putovali, su srcem i du�om uvijek ostajali usidreni u luci polaska. Svrha svakog putovanja bi se ispunjavala tek po povratku – kada se pri?alo o svojim otkri?ima, kada se pobirala slava i sticao ugled, kada se grabila ?ast i prikupljale pare za slijede?e putovanje. Daleka odredi�ta bila su, za ove istra�iva?e, tek usputna hvalisanja u ve?ernjim pri?ama, tu?ina i divljina koju treba obi?i, opisati, orobiti… a ono znanja i zlata �to se sakupi na putovanjima donijeti ku?i i ulo�iti u sebe.

Dalje »

“Bje�’ od mene, marvo jedna daskaro�ka!” – brecnu se Alfie na boardera koji se, uz zlokobni, �mirglaju?i �i�taj, stu�tio kraj njega.

“Alfie?” – okrenuo sam se od sunca, oslonjen na �tapove – “�ta ti je? �to si se tako razbjesnio?”

“Ma, kako ne?u?!” – odgovara on, jednako ljutit – “Pogledaj samo kako su se ustrijemili na mene! Isto k’o da sam im ja neka meta… kao da mu ja nosim pet bodova ako malo prod�iba* po meni.”

“Nemoj tako, Alfie…” – krenem ja – “Pa imaju i oni pravo da budu na planini…”

“Imaju, ali ne preko mojih le?a! I to doslovno!” – odgovara on odlu?no, poku�avaju?i �tapom dohvatiti slijede?eg daska�a koji se iskezio na Alfieja, okre?u?i se u fakie – “Odmi?i se oda me… ma, �to se kezi�, lavina te odnijela!”

Dalje »

Vjetar je zamro, ptice su utihnule, �amor je prolaznika ugasnuo… ?itav je svijet zastao u pokretu, i samo je jo� mala �lica u njenoj ruci zveckala vrte?i krugove po porculanskoj �alici, a ja sam se vrtlo�io u njima. Kako bih se samo rado utopio u crnoj, vru?oj te?nosti �to ju je ona prinosila svojim ustima, da joj, barem tako, jo� jednom o?utim usne i dotaknem jezik.

Otpila je gutljaj svoje kafe i blago se namr�tila. Potom se zagledala u ogoljele kro�nje topola sa moje lijeve strane, negdje prema jugu-jugozapadu, i dalje ne upravljaju?i pogleda prema meni. Ja, opet, nisam mogao svratiti pogleda sa nje. Sam je od sebe, ?avlima ?e�nje zakovan, po?ivao na njoj. Izme?u obrva su joj se ugnijezdile dvije mr�tilice, o�iljci ranjenog srca. Iz o?iju joj se, kao sa naslovnice, ?itala sre?a, tek neznatno, skoro neuhvatljivo, zamu?ena tragovima davna�nje boli.

Dalje »

Bila je to jedna druga jesen, jedan drugi �ivot, neko drugo vrijeme i neki drugi grad… Zapravo, la�em, grad je uvijek isti, zato je i Grad. I mi smo uvijek isti, nepopravljivi, prepoznatljivi, koliko god se mi trsili da se promijenimo. Samo su okolnosti druga?ije. Zato ih i krivimo za sve, nadaju?i se da ?e se, kada se one promijene, s njima promijeniti i na�a sre?a.

I na�a o?ekivanja su manja, pa se ufamo da ?e se ostvariti, jer smo ih, eto, stesali, stanjili, sveli na pravu mjeru, pa se s njima u d�epu skru�eno obra?amo Sudbini, ne bi li kona?no usli�ila na�e skromne zahtjeve. Jer, mo�da smo neko?, davno prije, i znali biti ohola, nezahvalna deri�?ad, ali sada, ovaj puta, doista ne pretjerujemo i od nje i�?emo tako malo. Malo, tek koliko soli stane na vrh no�a…

Sjedili smo, ili le�ali, zavaljeni na sjedalu automobila, svako na svome, a opet nespretno isprepleteni, neraskidivo zagrljeni, uvijek preblizu jedno drugom. Izvana je po staklima rominjala tuga, a unutra se po njima maglila neizgovorena strast, hvatali se na�i oteti uzdasi, pa se iz njih lu?ile i niz okna klizile suze. Na�e suze, zajedni?ke. Na radiju je svirala [umetni svoju pjesmu], a magla se, negdje na Brusu, spremala za svoj ve?ernji izlazak u grad.

Dalje »

Jesen je, ki?icom majstora, zamije�ala vodene boje grada i oslikala ba�?e i parkove zlatnim i rumenim ruhom. Sunce se trsilo da, u skra?enom radnom vremenu, �to vi�e ljudi izmami na ulice i da sa njih poskida d�empere i jakne.

Ljetne su ba�te pre�utjele godi�nje doba iz svoga imena i �arenim stolicama izmolile prolaznike da sjednu i odmore se, i tako im, za barem jo� jedan dan, produ�e �ivot. Pijace su vrvjele dobrim doma?icama i uzornim doma?inima koji su se, ve? tre?u subotu u nizu, razmilili izme?u pija?nih stolova, prebiru?i po paprikama, kupusu, krompiru, cvekli. Trgovi su romorili, prenapu?eni dokonim narodom koji je hvatao zjale i blage sun?eve zrake, spremaju?i ih za neku svoju zimnicu.

Grad je jezdio prema svome savr�enom trenutku za slikanje, negdje oko pola tri.

Dalje »