Blijed, nao?it mukarac, odjeven u laganu, lepravu bijelu odoru, je polako ustao sa svoje stolice. Mala druba, okupljena oko stola, se za njim osovila na noge i spontano, srda?no zapjevala:
“Happy birthday to you,
Happy birthday to you…”
Slavljenik je duboko udahnuo i punim plu?ima zapuhao po mnogobrojnim svije?ama koje su bljetale, briljivo naredane po aluminijskoj foliji, koja je bila zastrta da zadri vosak i od vreline zatiti stol. Da se neko u tom trenutku udostojio prebrojati te silne svije?e, izbrojio bi, zacijelo, nekih par hiljada. No, nakon samo dvatesetak sekundi, koliko je trajalo njegovo puhanje, slavljenik ih je uspio sve pogasiti.
Dalje »
Objavio/la:
MoodSwingeR, 27. Dec. 2006. u 6:30 |
Tersologija |
3 komentara
Radoznalost i nevolja, uvijek izmijeane u razli?itim omjerima, su kroz cjelokpuno postojanje ljude gonile da lunjaju, istrauju, otkrivaju nove predjele. Uporedo sa tim putovanjima, stasavale su i nestajale kulture, irila se i propadala carstva, nastajale su i razvijale se nauke, mijenjala se prijevozna sredstva, ali uvijek su, otkako je mjerenja vremena, postojale samo dvije vrste istraiva?a: oni koji su putovali i otkrivali tek da se tuspase i oni koji su dolazili da ostanu.
Razlikovali su se, jedni od drugih, po mnogim stvarima, ali su se ponajvie razlikovali po tome gdje im je bilo srce. Oni prvi, bez obzira na to koliko daleko putovali, su srcem i duom uvijek ostajali usidreni u luci polaska. Svrha svakog putovanja bi se ispunjavala tek po povratku - kada se pri?alo o svojim otkri?ima, kada se pobirala slava i sticao ugled, kada se grabila ?ast i prikupljale pare za slijede?e putovanje. Daleka odredita bila su, za ove istraiva?e, tek usputna hvalisanja u ve?ernjim pri?ama, tu?ina i divljina koju treba obi?i, opisati, orobiti… a ono znanja i zlata to se sakupi na putovanjima donijeti ku?i i uloiti u sebe.
Dalje »
Objavio/la:
MoodSwingeR, 24. Dec. 2006. u 4:19 |
Nesvrstano |
Nema komentara
“Bje’ od mene, marvo jedna daskaroka!” - brecnu se Alfie na boardera koji se, uz zlokobni, mirglaju?i itaj, stutio kraj njega.
“Alfie?” - okrenuo sam se od sunca, oslonjen na tapove - “ta ti je? to si se tako razbjesnio?”
“Ma, kako ne?u?!” - odgovara on, jednako ljutit - “Pogledaj samo kako su se ustrijemili na mene! Isto k’o da sam im ja neka meta… kao da mu ja nosim pet bodova ako malo prodiba* po meni.”
“Nemoj tako, Alfie…” - krenem ja - “Pa imaju i oni pravo da budu na planini…”
“Imaju, ali ne preko mojih le?a! I to doslovno!” - odgovara on odlu?no, pokuavaju?i tapom dohvatiti slijede?eg daskaa koji se iskezio na Alfieja, okre?u?i se u fakie - “Odmi?i se oda me… ma, to se kezi, lavina te odnijela!”
Dalje »
Objavio/la:
MoodSwingeR, 18. Dec. 2006. u 21:54 |
Tersologija |
Nema komentara
Vjetar je zamro, ptice su utihnule, amor je prolaznika ugasnuo… ?itav je svijet zastao u pokretu, i samo je jo mala lica u njenoj ruci zveckala vrte?i krugove po porculanskoj alici, a ja sam se vrtloio u njima. Kako bih se samo rado utopio u crnoj, vru?oj te?nosti to ju je ona prinosila svojim ustima, da joj, barem tako, jo jednom o?utim usne i dotaknem jezik.
Otpila je gutljaj svoje kafe i blago se namrtila. Potom se zagledala u ogoljele kronje topola sa moje lijeve strane, negdje prema jugu-jugozapadu, i dalje ne upravljaju?i pogleda prema meni. Ja, opet, nisam mogao svratiti pogleda sa nje. Sam je od sebe, ?avlima ?enje zakovan, po?ivao na njoj. Izme?u obrva su joj se ugnijezdile dvije mrtilice, oiljci ranjenog srca. Iz o?iju joj se, kao sa naslovnice, ?itala sre?a, tek neznatno, skoro neuhvatljivo, zamu?ena tragovima davnanje boli.
Dalje »
Objavio/la:
MoodSwingeR, 12. Dec. 2006. u 22:03 |
Litersatura |
Nema komentara
Bila je to jedna druga jesen, jedan drugi ivot, neko drugo vrijeme i neki drugi grad… Zapravo, laem, grad je uvijek isti, zato je i Grad. I mi smo uvijek isti, nepopravljivi, prepoznatljivi, koliko god se mi trsili da se promijenimo. Samo su okolnosti druga?ije. Zato ih i krivimo za sve, nadaju?i se da ?e se, kada se one promijene, s njima promijeniti i naa sre?a.
I naa o?ekivanja su manja, pa se ufamo da ?e se ostvariti, jer smo ih, eto, stesali, stanjili, sveli na pravu mjeru, pa se s njima u depu skrueno obra?amo Sudbini, ne bi li kona?no usliila nae skromne zahtjeve. Jer, moda smo neko?, davno prije, i znali biti ohola, nezahvalna deri?ad, ali sada, ovaj puta, doista ne pretjerujemo i od nje i?emo tako malo. Malo, tek koliko soli stane na vrh noa…
Sjedili smo, ili leali, zavaljeni na sjedalu automobila, svako na svome, a opet nespretno isprepleteni, neraskidivo zagrljeni, uvijek preblizu jedno drugom. Izvana je po staklima rominjala tuga, a unutra se po njima maglila neizgovorena strast, hvatali se nai oteti uzdasi, pa se iz njih lu?ile i niz okna klizile suze. Nae suze, zajedni?ke. Na radiju je svirala [umetni svoju pjesmu], a magla se, negdje na Brusu, spremala za svoj ve?ernji izlazak u grad.
Dalje »
Objavio/la:
MoodSwingeR, 5. Dec. 2006. u 20:58 |
Litersatura |
Nema komentara
Jesen je, ki?icom majstora, zamijeala vodene boje grada i oslikala ba?e i parkove zlatnim i rumenim ruhom. Sunce se trsilo da, u skra?enom radnom vremenu, to vie ljudi izmami na ulice i da sa njih poskida dempere i jakne.
Ljetne su bate preutjele godinje doba iz svoga imena i arenim stolicama izmolile prolaznike da sjednu i odmore se, i tako im, za barem jo jedan dan, produe ivot. Pijace su vrvjele dobrim doma?icama i uzornim doma?inima koji su se, ve? tre?u subotu u nizu, razmilili izme?u pija?nih stolova, prebiru?i po paprikama, kupusu, krompiru, cvekli. Trgovi su romorili, prenapu?eni dokonim narodom koji je hvatao zjale i blage sun?eve zrake, spremaju?i ih za neku svoju zimnicu.
Grad je jezdio prema svome savrenom trenutku za slikanje, negdje oko pola tri.
Dalje »
Objavio/la:
MoodSwingeR, 1. Dec. 2006. u 18:02 |
Litersatura |
Nema komentara
Zapisi na ovoj stranici su zaštićeni. Vidi:
