…debatu, dabili ti debatu! (Velike tajne malih majstora opsjene - II)
ODNOSNO, KAKO DOBITI DEBATU U SEDAM JEDNOSTAVNIH KORAKA?
- nastavak -
4. PRIVALI POLAKO (AD HOMINEM, U VIDU PITANJA) - Ovo je šablonski korak, kojim se debata odvaja od teme i usmjerava u pravcu u kojem imaš neprikosnovenu kontrolu. Ovaj se korak sprovodi kao uzgredna opaska, ali će protivnika, svejedno, natjerati da se barem začudi, ako ne i zbuni ili čak i naljuti, dovodeći se u situaciju da se ili pravda ili da, rasrđen, traži da pojasniš šta si tačno mislio kada si rekao:
“Ti i ja se slažemo oko svega, osim, možda, oko [male razlike]. No, ti na tome toliko insistiraš i to ti je, izgleda, toliko važno, da se ja pitam šta je ovdje stvarno posrijedi…”
Malo direktnije, ovaj korak zvuči ovako:
“Od tolikih stvari oko kojih se slažemo, ti si se baš zakačio na ovu oko koje se ne slažemo, i to toliko da se ja počinjem pitati šta nije u redu (s tobom), kad si baš zbog nje toliko zapjenio.”
Ovim se debata prebacuje na lični plan, ad hominem, a protivniku se, neočekivano, zadaje nova zadaća, kojom se mora pozabaviti da bi nastavio sa debatom. Ti, sa druge strane, ne želiš nastaviti sa raspravljanjem, barem ne onako kako ju je zamislila druga strana, pa ćeš iskoristiti svaku priliku da je odvučeš u svome pravcu. Zato, odmah nakon ovoga…
5. NAVEDI VODU NA SVOJ MLIN - Ovo je ključni korak, u kojem, poput šibicara, pomiješaš teme i argumente, pa ukloniš prvobitni razlog rasprave. Potom, umjesto njega, podmetneš novi, ali ovaj puta je to tvoja tema. Ovaj korak najčešće počinje riječima:
“Ali, ovdje, uostalom, uopće nije riječ o [prvobitni predmet rasprave]. Ovdje se, u suštini, zapravo radi o [podmetni svoje kukavičje jaje, novi predmet debate]…”
Tako abortus postaje pitanje filozofije, religija pitanje evolucije, politika pitanje biologije, biologija pitanje sociologije… nebitno, bitno je samo da se ritam i fokus rasprave potpuno promijene. Za uspješno je provođenje ovog koraka korisno pročitati barem jednu knjigu sa sporednim, neortodoksnim teorijama iz oblasti neke nauke, bilo koje - psihologije, sociologije, kibernetike, astronomije… pa se pri tobožnjem debatiranju pozvati na datu teoriju i njenog autora, riječima da je “ovu temu nemoguće u potpunosti sagledati, ako se ovo stanovište i ovi argumenti ne uzmu u obzir”.
Ako protivnik u debati nije nikad čuo za opskurnog autora i njegove teorije, tim bolje. Ako, pak, druga strana ostane ušančena i ustrajna u namjeri da ne dopusti promjenu teme, optuži je za uskogrudost i nedostatak širine pogleda, riječima da nikada neće biti u stanju shvatiti bit problema, ako sebi ne može dopustiti da stvari sagleda iz jedne sveobuhvatnije perspektive.
Ovaj se korak ponavlja koliko god to puta situacija nalagala. Svaki puta kada protivnička strana argumentima pokuša usmjeriti ka nametanju svoje pozicije, riječi: “Ali, ako samo malo razmislimo, vidjet ćemo da se ovdje ne radi o…” vraćaju sve na početak. Iskusni predstavnici sarajevske škole jalove debate se, najčešće, upravo na ovom koraku i ovim riječima uključuju u grupne rasprave.
6. PRIVALI POLAKO (AD HOMINEM, U VIDU ZAKLJUČKA) - Ovim se korakom, nakon jedne ili više promjena predmeta rasprave, stvari privode kraju. U početku svog završnog izlaganja, još jednom naglasi kako su razlike u gledištima neznatne. Potom potcrtaj kako, unatoč argumentima koji jasno govore kako stoje stvari, suprotna strana i dalje tvrdoglavo istrajava u svome stavu.
Ovu razliku i ‘tvrdoglavost’ , pa čak i ‘nelogičnost’ ili ‘nerazumnost’, potom treba pripisati nekoj od protivnikovih osobina, riječima:
“No, nemogućnost da se razlike prevladaju i naši stavovi do kraja usaglase je sasvim razumljiva, imajući u vidu tvoje…”
Ovdje valja umetnuti bilo koju odliku suprotne strane koja može poslužiti kao nedostatak - plahovitost, tvrdoglavost, obrazovanje, težinu, spol, godine, porijeklo… ovo, dakako, treba izvesti pažljivo, kako se suprotna strana ne bi otvoreno konfrontirala. Ako je ovaj korak ispravno izveden, preostaje samo da se
7. PROTIVNIKU VELIKODUŠNO PREPUSTI ZAVRŠNU RIJEČ - Tvoja završna izjava je, ujedno, i tvoj zaključak i tvoje samoproglašenje pobjednikom debate, riječima:
“Smatram da je ovim sve rečeno i da je svima jasno kako stoje stvari. Razgovarati s tobom je, za mene, bio priličan intelektualni izazov i mislim da smo svi iz ovoga naučili barem ponešto. Ja, sasvim sigurno, jesam. Hvala ti za ovu priliku. U ovom trenutku ja više nemam šta dodati i stoga ti, drage volje, prepuštam završnu riječ.”
Izuzetno je važno da ove riječi proprati lagani naklon glavom i pokazivanje rukom prema suprotnoj strani, otvorenim dlanom, okrenutim prema gore. Ukoliko delija-debatlija i dalje istrajava u tome da rasprava nije gotova, vrati se na korak 6. Ovaj puta, svoj zaključak možeš propratiti Iluzijinim SS uzdahom (il sospiro senza speranza), uz riječi:
“Jedino mi preostaje da se nadam da ćeš jednoga dana i ti shvatiti…” ili “Jednog ćeš dana, valjda, vidjeti da sam u pravu…”
Ove se riječi izgovaraju uz uzdah i lagano, zlokobno klimanje glavom, dok pogled, stisnutih vjeđa, skeptički bludi u daljinu. Pri tome se, u simboličnom činu dizanja ruku od njega, prema sugovorniku ispruže oba dlana, kao ga da se time očito prepušta njegovoj strašnoj, zabludjeloj sudbini. No, na samom se kraju pogled, topao i milosrdan, upravi prema njemu, a vršci prstiju lagano počnu sklapati, kao da ga povlače ka sebi i pozivaju ga da se vrati na pravi put, pokazujući mu time da za njega još ima nade da spozna istinu.
Valjda se, u tom trenutku, niko neće sjetiti prisjetiti kako istina uvijek strada prva, a nada umire posljednja.
* * *
Ovim je moja mala škola debate u sedam koraka završena. Čestitam!
Ako sam slučajno to propustio pomenuti, onda je sada pravi trenutak da kažem da je ovaj pristup idealan i za rasprave u pismenom obliku. Na blogu, recimo.
