Mahalamus igitur
Ono za ?ime udi, to ?ovjek i ostvari. Snivali smo da letimo poput ptica. Danas letimo i vie i bre od njih. Smiljali smo kako da se niz polje stutimo noeni dahom vjetra. Danas cestama jurimo bre od orkana. Zamiljali smo kako otkrivamo nepoznate zemlje i daleke krajeve. Do danas smo zavirili u svaki kutak nae malene plave planete i razgledali jo malo unaokolo, po komiluku.
Golema je to neka elja, koja nas tako, kao vrstu, goni da se prihvatimo ne?ega, nau?eni da ne putamo dok ne ispadne po naem. Lije?imo najtee bolesti, ubijamo savreno precizno, istr?imo i maraton, cijelih 42 kilometra i 195 metara, u dva sata ne?ijih koraka, valjda ?emo i Windows jednom napraviti da radi bez greke… samo ?e nam dvije elje, arke poput saharskoga sunca, ostati neispunjene. Jo zadugo, ako ne i zauvijek.
Prva je elja da uteknemo smrti, da ivimo unedogled. Ali, pri tome mi izvolijevamo, mi bismo da ivimo, a da ne starimo, da ne bolujemo i ne stradamo od kia i ultraljubi?astih zraka, da nas ne more kostobolja i upale mokra?nih puteva… Tako da ostvarenje ove nae elje, barem zasad, ostaje mahom metafizi?ko, bilo preko religije, bilo preko mitologije, bilo preko literature.
?ini mi se neto da je ta elja izazovna samo dok je neostvariva. Onog trenutka kad ljudi budu ostvarili svoju beskona?nost i kada u svoju DNA upletu ‘rok trajanja: neograni?en’, ivot ?e izgubiti barem polovicu drai, pa ?emo naposlijetku, nakon mnogo odlaganja, opet po?eti umirati. Ovaj puta svojevoljno, i to od dosade. U tom ?e vaktu i pojam oprotajni dernek dobiti posve novo zna?enje, i zacijelo ?e, po provodu i provalama, ti derneci nadmaiti i one glasovite predratne sarajevske. U me?uvremenu, nau elju o vje?nom ivotu i neprolaznoj mladosti ?e iskoritavati golema industrijska mainerija, snabdijevaju?i nas privremenim surogatima u vidu botoxa, kolagena, eliksira, balzama i krema.
Druga je elja, jednako neostvariva kao i prva, neutaiva radoznalost da, barem nakratko, osjetimo kako je to biti neko drugi. Da vidimo svijet tu?im o?ima, da ?ujemo rije?i onako kako ih drugi ?uju, da mislimo tu?e mudrosti i da ?utimo tu?a osje?anja… makar na tren. Makar da znamo kako je drugima, da bi smo, iz sebi?nih razloga, saznali kako je, zapravo, nama i da li je na ivot, nae ja, doista onako sretan kako nam to nekad drugi kau ili onako tegoban kakvim ga ponekad ?utimo.
Kao drutvene zvjerke, mi smo napravljeni da dijelimo i upore?ujemo svoja iskustva, po tome se prepoznajemo i po tome se razlikujemo od ostalog zvjerinja na dunjaluku. No, upravo u tome lei za?koljica. Jer, sva se naa iskustva daju uporediti, osim onog osnovnog - kako doivljavamo sebe. Zbog toga mi tako dirljivo i tako uporno pokuavamo osmotriti druge, izu?iti druge ili postati neko drugi na tren, kako bismo se poslije mogli vratiti svome ja, pa sve lijepo i natenane isporediti.
Odatle balovi pod maskama, odatle lana imena, odatle izdavanja za ono to nismo, sve to samo da bismo, posredno, iz odnosa drugih prema naem privremenom, lanom ja, sagledali kako je doista biti neko drugi. Odatle i elja da se pronikne u um drugih ljudi, da se razlu?e tanana osje?anja i sitne misli, i to, naravno, one stvarne, jer smo davno nau?ili da se svi odreda, jedni pred drugima pretvaramo, i da nam nije vjerovati ono to jedni drugima u lice kazujemo.
U svojim istraiva?kim tenjama mi se, stoga, opredijelimo za ulogu objektivnog, ali pasioniranog promatra?a, nekoga ko paljivo prikuplja informacije da bi, poslije, od njih sastavio kockice ne?ijeg tu?eg ja, pa ga uporedio sa svojim vlastitim. Vie nas ne zanimaju predstave, drame i njihovi glorificirani junaci sa kojima ?emo se, u svojoj nesavrenosti, eljeti identificirati. O, ne, nama trebaju stvarni likovi, po svojim slabostima i manama sli?ni nama, a opet malo druga?iji, spram kojih se moemo distancirati i diferencirati. Mata vie ne moe svata, a stvarnost se name?e i kuca nam vrata, a nas tjera da drugima virimo kroz prozor i kroz klju?aonicu.
U svome predanom zapaanju i izu?avanju ljudskog roda, mi svoja opaanja paljivo biljeimo, pa ih poslije pomno izu?avamo, upore?uju?i ih sa biljekama i zapaanjima drugih.
- nastavit ?e se -
U nastavku otkrivamo: Sa koliko je blogerica do sada spavao Alfie?
Na slici: Ogovara?ice, Francisco de Goya
