Random Musings of Perpetually

Underwhelmed SoulSurfers©

Ono za ?ime �udi, to ?ovjek i ostvari. Snivali smo da letimo poput ptica. Danas letimo i vi�e i br�e od njih. Smi�ljali smo kako da se niz polje stu�timo no�eni dahom vjetra. Danas cestama jurimo br�e od orkana. Zami�ljali smo kako otkrivamo nepoznate zemlje i daleke krajeve. Do danas smo zavirili u svaki kutak na�e malene plave planete i razgledali jo� malo unaokolo, po kom�iluku.

Golema je to neka �elja, koja nas tako, kao vrstu, goni da se prihvatimo ne?ega, nau?eni da ne pu�tamo dok ne ispadne po na�em. Lije?imo najte�e bolesti, ubijamo savr�eno precizno, istr?imo i maraton, cijelih 42 kilometra i 195 metara, u dva sata ne?ijih koraka, valjda ?emo i Windows jednom napraviti da radi bez gre�ke… samo ?e nam dvije �elje, �arke poput saharskoga sunca, ostati neispunjene. Jo� zadugo, ako ne i zauvijek.

Prva je �elja da uteknemo smrti, da �ivimo unedogled. Ali, pri tome mi izvolijevamo, mi bismo da �ivimo, a da ne starimo, da ne bolujemo i ne stradamo od ki�a i ultraljubi?astih zraka, da nas ne more kostobolja i upale mokra?nih puteva… Tako da ostvarenje ove na�e �elje, barem zasad, ostaje mahom metafizi?ko, bilo preko religije, bilo preko mitologije, bilo preko literature.

?ini mi se ne�to da je ta �elja izazovna samo dok je neostvariva. Onog trenutka kad ljudi budu ostvarili svoju beskona?nost i kada u svoju DNA upletu ‘rok trajanja: neograni?en’, �ivot ?e izgubiti barem polovicu dra�i, pa ?emo naposlijetku, nakon mnogo odlaganja, opet po?eti umirati. Ovaj puta svojevoljno, i to od dosade. U tom ?e vaktu i pojam opro�tajni dernek dobiti posve novo zna?enje, i zacijelo ?e, po provodu i provalama, ti derneci nadma�iti i one glasovite predratne sarajevske. U me?uvremenu, na�u �elju o vje?nom �ivotu i neprolaznoj mladosti ?e iskori�tavati golema industrijska ma�inerija, snabdijevaju?i nas privremenim surogatima u vidu botoxa, kolagena, eliksira, balzama i krema.

Druga je �elja, jednako neostvariva kao i prva, neuta�iva radoznalost da, barem nakratko, osjetimo kako je to biti neko drugi. Da vidimo svijet tu?im o?ima, da ?ujemo rije?i onako kako ih drugi ?uju, da mislimo tu?e mudrosti i da ?utimo tu?a osje?anja… makar na tren. Makar da znamo kako je drugima, da bi smo, iz sebi?nih razloga, saznali kako je, zapravo, nama i da li je na� �ivot, na�e ja, doista onako sretan kako nam to nekad drugi ka�u ili onako tegoban kakvim ga ponekad ?utimo.

Kao dru�tvene zvjerke, mi smo napravljeni da dijelimo i upore?ujemo svoja iskustva, po tome se prepoznajemo i po tome se razlikujemo od ostalog zvjerinja na dunjaluku. No, upravo u tome le�i za?koljica. Jer, sva se na�a iskustva daju uporediti, osim onog osnovnog – kako do�ivljavamo sebe. Zbog toga mi tako dirljivo i tako uporno poku�avamo osmotriti druge, izu?iti druge ili postati neko drugi na tren, kako bismo se poslije mogli vratiti svome ja, pa sve lijepo i natenane isporediti.

Odatle balovi pod maskama, odatle la�na imena, odatle izdavanja za ono �to nismo, sve to samo da bismo, posredno, iz odnosa drugih prema na�em privremenom, la�nom ja, sagledali kako je doista biti neko drugi. Odatle i �elja da se pronikne u um drugih ljudi, da se razlu?e tanana osje?anja i sitne misli, i to, naravno, one stvarne, jer smo davno nau?ili da se svi odreda, jedni pred drugima pretvaramo, i da nam nije vjerovati ono �to jedni drugima u lice kazujemo.

U svojim istra�iva?kim te�njama mi se, stoga, opredijelimo za ulogu objektivnog, ali pasioniranog promatra?a, nekoga ko pa�ljivo prikuplja informacije da bi, poslije, od njih sastavio kockice ne?ijeg tu?eg ja, pa ga uporedio sa svojim vlastitim. Vi�e nas ne zanimaju predstave, drame i njihovi glorificirani junaci sa kojima ?emo se, u svojoj nesavr�enosti, �eljeti identificirati. O, ne, nama trebaju stvarni likovi, po svojim slabostima i manama sli?ni nama, a opet malo druga?iji, spram kojih se mo�emo distancirati i diferencirati. Ma�ta vi�e ne mo�e sva�ta, a stvarnost se name?e i kuca nam vrata, a nas tjera da drugima virimo kroz prozor i kroz klju?aonicu.

U svome predanom zapa�anju i izu?avanju ljudskog roda, mi svoja opa�anja pa�ljivo bilje�imo, pa ih poslije pomno izu?avamo, upore?uju?i ih sa bilje�kama i zapa�anjima drugih.

- nastavit ?e se –

U nastavku otkrivamo: Sa koliko je blogerica do sada spavao Alfie?

Na slici: Ogovara?ice, Francisco de Goya

Autor: MoodSwingeR.