Mahalamus igitur
Ono za ?ime udi, to ?ovjek i ostvari. Snivali smo da letimo poput ptica. Danas letimo i vie i bre od njih. Smiljali smo kako da se niz polje stutimo noeni dahom vjetra. Danas cestama jurimo bre od orkana. Zamiljali smo kako otkrivamo nepoznate zemlje i daleke krajeve. Do danas smo zavirili u svaki kutak nae malene plave planete i razgledali jo malo unaokolo, po komiluku.
Golema je to neka elja, koja nas tako, kao vrstu, goni da se prihvatimo ne?ega, nau?eni da ne putamo dok ne ispadne po naem. Lije?imo najtee bolesti, ubijamo savreno precizno, istr?imo i maraton, cijelih 42 kilometra i 195 metara, u dva sata ne?ijih koraka, valjda ?emo i Windows jednom napraviti da radi bez greke… samo ?e nam dvije elje, arke poput saharskoga sunca, ostati neispunjene. Jo zadugo, ako ne i zauvijek.
