Lex blogiana (u blogistraturi - II)
Uljuljkani svježe uspostavljenim moralnim ekvilibrijem i razbaškareni na svome cyber-čardaku, bloggeri marljivo, kao što djeca mijenjaju sličice, međusobno razmjenjuju sitna priznanja, sitne grijehe i sitne skrivene požude, a sve u svjetlu dopuštenog, novouspostavljenog moralnog kodeksa. U takvom zanosu prosječan blogger gubi iz vida činjenicu da naše živote određuju, istodobno ih ograničavajući, ali i olakšavajući, i neki druga pravila. Zakoni, recimo, koji jednako važe u stvarnome, kao i u virtualnome svijetu.
Za razliku od morala, koji je fluidan, određen trenutno važećim, prešutnim dogovorom i namigivanjem desnim okom, zakon je krut, slijep na oba oka, i uvijek isti, barem dok ga ne promijeni neka aman-zaman komplicirana, službena procedura. Za razliku od morala, zakon našem narodu nije na prvom mjestu. U našoj kulturi to je tako, i sigurno postoje dobri razlozi za to. Možda to ima neke veze sa činjenicom da su zakoni uvijek bili nametnuti i tuđi, a moral naš i iznjedren iz duše i vjere, da je pravo češće bilo na strani jačeg, a samo pravda na strani slabijeg, da je zakon svojom krutošću lomio kosti, a moral svojom mehkoćom jačao dušu…
Dalje »
