Instant Hadžigoth
U potku je svakog društva, svake ljudske zajednice, utkana vodilja o produženju postojanja do prividne beskonačnosti, slika beskrajne bujice života koja, sve raskošnija i sve snažnija, nosi u sebi, za svakog od nas, zamamnu ideju neprekinutog trajanja i napretka još dugo nakon što, kao pojedinci, prestanemo postojati.
Stoga u svakom društvu, bez izuzetka, pominjanje onoga što je suprotno postojanju uvijek izaziva jezu i nelagodu. O smrti, a posebno o umiranju, se u većini društava ne razgovara ili je svaki razgovor o tome omeđen strogim pravilima, baš kao što je i sama smrt uokvirena jasno određenim ritualima, koji služe tome da se smrt ograniči i protjera na ivicu kolektivne svijesti kao nešto neizbježno, ali nešto što mi prihvatamo tako što nećemo na to misliti, niti govoriti o tome.
Dalje »
