La nause 911
Mu?no je kada te neko ubije uzgred, u groznici svo?enja vlastitih ra?una sa vje?no?u, kada te samo postojanje dovede na loe mjesto u zlu vremenu, pa te bezobzirno hitne u zagrljaj smrti. Gurne u ruke krvoloku koji ti ne?e posvetiti koliko ni misao, jer ?e sve njegove misli biti upravljene ka ciljevima nebeskim, a tvoj posljednji dah ne?e ni o?utjeti. Njega ?e, skupa sa inim posljednjim jecajima, posljednjim rije?ima, i posljednjim izdisajima, pa i onim svojim, razbacati tek kao sjeme iz kog ?e jo dugo klijati strah.
Jo je mu?nije kada te, jo jedared, ubije onaj ko te trebao zatititi - tvoja drava i tvoja vlast. Kada tvoju krv i tvoj pepeo (jer od kostiju nije nita ostalo) iskoristi za kupovinu jeftinog izgovora kojim ?e pravdati ubijanje drugih uzgrednih, onih koje ?e samo postojanje na loem mjestu i u zlu vremenu baciti pod ?izmu an?ela smrti. Kada, u godini rodnoj strahom, otrica tvog posljednjeg krika bude srp kojim ?e prijetvornici pobrati bogatu etvu, natrpati je u hambare skupa sa interkontinentalnim projektilima i plutonijumskim glavama, pa njima straiti i trovati narataje koji tek treba da do?u.
Ovo je samo jedna rua za one koji su ubijeni dvaput.
