Jedeme, Martina!
Nikad je nisu previe voljeli. Trpili su je tek zato to su to okolnosti nalagale, a pljeskali su joj mahom iz pristojnosti. Runa je, govorili su mukarci, i svojom runo?om prlja ljepotu igre. Mukobanjasta je, govorile su ene, i svojom snagom goni enstvenost iz bijelog sporta.
I doista, kada se pojavila na me?unarodnoj teniskoj sceni, trkljasta neugledna djevojka iz komunisti?ke ?ehoslova?ke nije ni?im izazivala panju. Sa busenom sme?e kose koja je loe uokvirivala blijedo lice grubih crta skriveno ispod golemih cvikera, sva ?vornovata i ilava, li?ila je ponajvie na Olivera Dragojevi?a kojem je neko nabrzinu promijeno spol, odjenuo orc, tutnuo reket u ruke i istjerao na teniski teren. Izgledala je zbunjeno i izgubljeno, kao da se protivniku s druge strane mree na megdanu zadesila sasvim slu?ajno.
No, taj bi dojam bivao raspren sa prvim njenim ubojitim servisom. Od prvog do posljednjeg udarca po uto-zelenoj loptici, Martina Navrtilov je ta?no znala ta ho?e. eljela je biti najbolja i znala je kako to ostvariti. A kada je bila najbolja, svijet bi, u ?udu, zastajao i gledao. I pljeskao. Jedino tada bi joj opratali to to nije dio teniskog establishmenta, to to igra agresivno, uvode?i elemente muke igre u enski tenis, to to je ljevakinja, to to je lezbejka, to to je vegetarijanka…
Kada bi pokupila svoj trofej i udaljila se sa terena, nipodatavali su je, govore?i kako ?e svojim volejima i igrom na mrei unititi enski tenis, kako donosi propast olakim prihva?anjem novina kao to su grafitni reketi, kako uzima steroide nabijaju?i snagu u mii?nu masu, kako svojom grubo?u unitava fair-play. Svega toga se Martina Navrtilov nasluala iza le?a i u lice, ali je i dalje nepokolebljivo ustrajavala u jedinoj stvari zbog koje su je morali potovati - u svojim pobjedama.
A njih je bilo… Nabralo ih se skoro hiljadu i po, i skoro 350 osvojenih naslova prvaka na profesionalnim teniskim turnirima. Martina je znala da ?e njena zvijezda trajati tek onoliko koliko budu trajale njene pobjede, stoga se potrudila da pobje?uje uvijek i iznova. Jako je puno panje pridavala svome zdravlju i fizi?koj spremnosti, odlaze?i u teretanu onda kada su ?inili jo samo diza?i tegova i body-builderi. Vodila je ra?una o onome to jede, trudila se da svojim pokretima da to ve?e ubrzanje i ja?ala je svoj backhand, kako bi se ravnopravno nosila sa premo?nom ve?inom - denjacima.
Od 1982. do 1984. izgubila je samo est me?eva, a viekratno je osvojila sve turnire u kojima je u?estvovala - Wimbledon ?ak devet puta. Ispratila je svoju generaciju, predvo?enu legendarnom Chris Evert, u zasluenu mirovinu, i do?ekala novu, na ?elu sa Steffi Graf. ?inilo se da ?e tada Martininoj vladavini do?i kraj, ali je ona uspjela opstati u vrhu svjetskog tenisa i nastaviti sa pobjedama. ?ak je uspjela podi?i kvalitet svoje igre da bi se uspjeno nosila sa Steffi. No, kada bi je pobijedila, kao u polufinalu US Open-a 1991. u finalu bi je do?ekala neka nova, mla?a, i snanija protivnica, kao to je te godine to bila Monika Sele.
Martina je shvatila da, unato? fizi?koj spremnosti, ne moe drati razinu i kvalitet igre, onaj koji je sama nametnula, u susretima sa mla?im i izdrljivijim protivnicama. Nakon to je u finalu Wimbledona 1994. izgubila od Conchite Martinez, Navrtilov se povukla sa svjetske teniske scene, preputaju?i je mla?im protivnicama. Tako je zavrena jedna era enskog tenisa, a jedna se velika zvijezda spustila sa teniskog neba.
Tek sa njenim silaskom me?u smrtnike, pruena je prilika historiji da ulogu Martine Navrtilove sagleda u pravednijem svjetlu. Njeno rivalstvo sa Chris Evert je postalo uzor sportskog ponaanja, a njih dvije su i danas jako dobre prijateljice. Njeno uvo?enje servis-voleja u enski tenis je ovu igru u?inilo mnogo zanimljivijom, privla?nijom i, samim tim, profitabilnijom. Dananje su tenisa?ice mnogo bolje pla?ene nego to je to bio slu?aj kada je Martina po?injala, mada i dalje, ali manje, zaostaju za mukarcima. Svi sportisti odreda, a ne samo teniseri, su po?eli pridavati veliku vanost kondicionom treniranju, fizi?koj spremnosti i ishrani, a ne samo tehnici. Ve?ina tenisa?ica koje su, poslije nje, dospjele u vrh profesionalne scene su li?ile na omanje buldoere, pa se pored njih, Martina, u sje?anjima ljubitelja tenisa, doimala elegantnom, gotovo gracioznom. Svijet je, sa zakanjenjem i kajanjem, poelio nazad staru Martinu.
Martina je, s druge strane, po povla?enju iz profesionalnog sporta, postala mnogo oputenija. Nije se morala dokazivati, niti pobje?ivati. Sa zrelo?u je dola mudrost, pa su njene izjave mnogo vie odraavale njenu duhovitost, a mnogo manje gr? u kojem je provela dvije decenije svoga ivota. I dalje je odravala fizi?ku kondiciju, i dalje je sa stra?u igrala tenis, onda kada se nije bavila dobrotvornim radom i politikom, to je tako?er radila sa stra?u. No, povrh svega toga, Martina se dosa?ivala… i ueljela se svijeta i teniskih terena.
* * *
Ovaj puta, odnos izme?u Martine i publike se pretvorio u istinsku ljubavnu pri?u. Martina se na svjetsku tenisku scenu vratila 2000. godine, takmi?e?i se skoro isklju?ivo u parovima i nastupaju?i kako njoj odgovara. Igraju?i bez ikakvog pritiska, Martina je svaki svoj susret pretvarala u mali praznik tenisa. Prijateljski bi ?askala, podjednako i sa partnerima i sa protivnicima, a nerijetko i sa sucima i sa publikom. Roditelji bi dovodili svoju djecu da gledaju igra?icu kojoj su se oni sami, kao djeca, divili, pa bi, potom, svi skupa od nje traili autograme. Ponekad bi ona i njeni partneri pobijedili, a ponekad izgubili, ali je uitak igre svima i uvijek bio zagarantovan…
No?as je Martina odigrala svoj posljednji profesionalni me?. U velikom stilu. Sa svojim partnerom, ma?ahnim Bob Bryanom, pedesetogodinja Martina Navrtilov je pobijedila u finalu mijeanih parova na US Open turniru i tako svoju karijeru okon?ala briljantnom ta?kom - pedeset i devetom pobjedom na Grand Slam turniru. Velika legenda i jo ve?a inovatorka u sportu tako, po drugi puta i ovaj put definitivno, okon?ava svoju karijeru, najavljaju?i novo doba u ljudskoj historiji - ono u kom ?e se karijera profesionalno sportaa produiti do duboko u petu deceniju i u kojem ?e ene biti podjednako cijenjene kao i mukarci.
Jedeme, Martina!… ali ovaj put u penziju. I u legendu.
