Neonarcizam
U vaseljeni u kojoj zvijezde izgaraju prosto kao ro?endanske prskalice, a planete se ostavljaju kao sitan kusur za pregovara?kim stolom vje?nosti, nai su ivoti nitavni. Nismo ni koliko treptaj vremena, niti zrno postojanja.
Nepodnoljiva teina nepostojanja nam ledenom, postojanom strpljivo?u, priti?e le?a i titi ramena, hinjski nam izmi?e tlo ispod svakog slijede?eg koraka, ili nas, u zlokobnoj tiini ?eka iza prvog ?oka. Svako od nas, pri potpuno bistroj svijesti i zdravoj pameti, odbija biti svjestan svoje prolaznosti i nastupaju?eg nitavila, stoga, ravnoduni, ne govorimo o svojoj prolaznosti, vlastitoj smrti, ili o ivotu u kojem mi ne?emo nita zna?iti koliko ni trenutak nakon to se nae trajanje zavri.
Ne, unato? svemu onome to nas uvjerava u suprotno, mi se, manje ili vie ?vrsto, ali jednako tvrdoglavo i jednako o?ajno, drimo svojih malih zabluda i umiljenih predstava o sebi kao nekome i ne?emu vanom, nezamjenjivom i trajnom. Uostalom, ba nekako tako smo i po?eli.
Dalje »
