Tajna izlizanih traperica - II
Olakanju koje smo osjetili nakon to smo odloili instrumente i sili sa pozornice je bila ravna jedino jo radost publike zbog toga to je naa dernjava, naposlijetku, prestala. Nije nas zanimalo ta su nam drugi imali za re?i, niti da li se nekima, ipak, svidjela naa svirka; svoju smo presudu sebi donijeli sami. Iskrali smo se iz CDA nakon to je presahnuo amor posljednjih posjetilaca, spustili se niz Bjelave i razili u prohladnoj no?i, svako na svoju stranu.
Vie nikada nismo svirali skupa.
Putanje naih ivota su se ukrstile te jeseni tek na par sedmica i potom nas, za ruku, povele opet u razli?itim pravcima. Sretali bismo se tek sa mijenama godinjih doba ili u sitnim satima prezrelih, zamrlih sarajevskih derneka. Karima sam, s vremena na vrijeme, susretao na ulici i uvijek je, uz neizbjenu vijetnamku, nosio traperice, izlizane iznad koljena. Pogled mu je uvijek, suenih vje?a, bludio neduda neodre?eno, naprijed, a u ruci je ?esto stiskao smotuljak papira, s kojim je, zakleo bih se, onako iz dosade i navike, i dalje lupao po koljenima, onda kada je bio siguran da ga niko ne gleda.
On i ja se nismo druili. Zanimale su nas razli?ite stvari, razli?iti ljudi, ivjeli smo svoje razli?ite ivote i i?ekivali svoje razli?ite budu?nosti. Tek ponekad bi se nai stolovi u Poti nali jedan do drugog, a veoma rijetko bi se desilo da smo i sjedili za istim stolom. U tim prilikama nikada, ama ba nikada, nismo pri?ali o muzici.
Umjesto toga, Karim je pri?ao o stripu. Mi smo ga, kada bi po?eo, znali zadirkivati govore?i da je strip potrona roba, bezvrijedno sme?e, a nipoto umjetnost, no Karim se nije dao smesti. Dobro?udno bi otresao nae zajedljive primjedbe onim istim, prostim slijeganjem ramena, i potom nas uvijek uspijevao ubijediti u suprotno.
Strip je jedno izuzetno bogato komunicakcijsko sredstvo, satkano od slojeva i nabijeno skrivenim referencama i zna?enjima, za koje se mora posjedovati gotovo enciklopedijsko znanje da bi se deifrirale sve poruke tek jedne table stripa. Istinski zaljubljenici stripa, znaju?i ovo, provode dane i dane zadubljeni u svoje sveske, zato?eni u svijetu tua, a izop?eni iz svijeta stvarnosti.
Kada, primorani na suo?enje sa stvarno?u, pokuaju drugim ljudima rije?ima objasniti svo bogatstvo i ljepotu stripa, jezik im se zaplete i oni postanu nemuti. Stoga mi, obi?ni ljudi, gotovo nikada ne uspijemo shvatiti kako strip moe biti fascinantan. Ovakvo izraavanje Karimu, s druge strane, nije nikada predstavljalo problem.
Dijele?i svoj svijet izme?u magi?nog carstva stripa i neumoljive vladavine stvarnosti, Karim je i nama neposve?enima znao pribliiti svu ljepotu stripa, pa nas ?ak i zaraziti svojim oduevljenjem. Svojom erudicijom i zdravom pame?u, a posebno svojom strpljivom, sporogore?om stra?u, Karim je postao most izme?u jedne povu?ene, gotovo podzemne, supkulture i nae svakodnevne, ovozemaljske kulture irokih ulica i potronih ivota.
Dio zasluga to je Sarajevo, tih poznih predratnih godina, postalo prava metropola svjetskoga stripa, svakako pripada i njemu. Karim je, ?inilo mi se, pronaao svoju misiju i nita ga nije moglo omesti u tome.
A onda je po?eo rat.
- nastavit ?e se -
