Looking Back… Over My Shoulder
“Hajde ostavi ovu pjesmu do kraja, molim te!” - rekla je, sklopljenih očiju, neka davna djevojka, njišući glavom skupa sa jednoličnim, hipnotizirajućim drum’n'bass sekvencama.
“Zašto?” - upitao sam, zaustavljajući ruku nadomak okruglog srebrenastog dugmeta, a obrve su mi zaigrale, napola radoznalo, napola podmješljivo - “Podsjeća te na nekoga?”
“Mhm.” - promrmljala je, već odlutavši u sjećanja, a bosa je stopala nehajno položila na vrelu površinu pretinca ispred svoga sjedišta. Nježni, ogoljeni zglavci su se bjelasali na popodnevnom suncu, a listove joj je ljubomorno skrivalo grubo sukno vojničkih hlača.
“Hm, da li to znači da te pjesme uvijek podsjećaju na nekoga?” - upitao sam, mijenjajući brzinu. Golemi je bijeli terenac strpljivo savladavao krivine, slijedeći obalu dolje prema jugu.
“Aha.” - odgovorila je, a pjesmi je polako curio posljednji, četvrti minut - “Skoro uvijek. Ljude pamtim po pjesmama… Ili pjesme po ljudima, nisam sasvim sigurna. A nije ni bitno.”
