Random Musings of Perpetually

Underwhelmed SoulSurfers©

Po povla?enju izraelskih oru�anih, konvencionalnih snaga iz ju�nog Libana 2000. godine, na tom podru?ju je iza njih ostao njihov �ilavi, nekonvencionalni protivnik, dvoglavi politi?ko-gerilski pokret, Hezbollah.

Sredinom iste godine je svima postalo jasno da libanonske vlasti nemaju niti volje, niti snage razoru�ati Hezbollah, koji je, pukom ?injenicom da je poslije bitke jedini ostao na bojnom polju, de facto postao pobjednik dugotrajnog Izraelsko-libanskog sukoba (1982.-2000.). Zainteresiranim stranama je tada postalo jasno da ?e u budu?nosti morati ra?unati sa Hezbollahom – bilo kao s u?esnikom u politi?kom �ivotu (Liban), bilo kao s ozbiljnim neprijateljem (Izrael).

Svoje neprijatelje Izrael shva?a veoma ozbiljno. Po teoriji domino-efekta, izraelsko vodstvo gotovo sujevjerno smatra da ne smije izgubiti niti jedan vojni sukob, jer i najmanji poraz mo�e pokrenuti niz domina koji ?e, naposljetku, svojim ru�enjem dovesti i do ru�enja Izraela kao dr�ave. Ne ?udi, stoga, �to je ve? sredinom 2000. Izrael otpo?eo sa pripremama za mogu?i rat u ju�nom Libanu. Ovaj dana�nji.

Pripreme su, za razliku od svih ratova koje je Izrael do sada vodio, bile dugotrajne, temeljite i opse�ne. Kada je, krajem 2004. godine postalo o?evidno da od sprovo?enja rezolucije 1559 Vije?a sigurnosti UN (koja, izme?u ostalog, poziva na raspu�tanje paravojnih formacija Hezbollaha u Libanu), nema ni�ta, izraelski je general�tab oblikovanje plana rata shvatio sasvim ozbiljno i razradio ga do kraja. Dodatni poticaj pripremama je dala ?injenica da se i Hezbollah svesrdno spremao za mogu?i sukob, dobavljaju?i rakete i drugo naoru�anje iz Irana i Sirije i ukopavaju?i se na podru?jima prema granici sa Izraelom.

Prije godinu dana, plan je diskretno predstavljen odabranim diplomatskim i novinarskim krugovima, od kojih je dobio neslu�beno �ifrovano ime – trotjedni rat (aluzija na �estodnevni arapsko-izraelski rat iz 1967.) . Prema tom planu, vojna akcija Izraela, sa ciljem onesposobljavanja Hezbollaha bi se odvijala u tri faze, od kojih bi svaka trajala po sedam dana – u prvoj fazi se odvijao op?i zra?ni napad na infrastrukturu, u drugoj bi se �ari�te prebacilo na pojedina?na upori�ta Hezbollaha, skladi�ta raketa i lansirne rampe, a u tre?oj bi se uvele velike kopnene snage, koje bi, koncentriranim naporima, dovele do uni�tenja Hezbollaha kao vojne sile, a bez potrebe za masovnom okupacijom ju�nog dijela Libana.

Ono �to je jo� nedostajalo da bi ovaj vojni spektakl zapo?eo je bio povod, koji se trebao odigrati ove godine, po mogu?nosti u ljeto. Izrael, naime, za ratove koje sam pokre?e, uglavnom bira vrijeme odmora i raspusta, kada su ameri?ka i europska politi?ka inteligencija daleko od biblioteka i svu?ili�nih katedri, odakle mogu glasno prosvjedovati protiv rata. Da ugo?aj bude potpun, pobrinuo se Hezbollah, koji je svojom drskom akcijom zarobljavanja izraelskih vojnika 12. jula, potpalio fitilj na ve? prepunjenom, presuhom buretu baruta.

Kada se poznaju ove ?injenice, nije vi�e tako te�ko shvatiti za�to je oru�ani odgovor Izraela bio tako masivan, intenzivan i nemilosrdan. Ono �to je proiza�lo sa izraelske strane je, zapravo, bila odavno pripremljena akcija odlu?nog obra?una sa Hezbollahom. Kako je i planirano, libanonska je infrastruktura uni�tena u nekoliko dana. Cjelokupno je libanonsko dru�tvo oboreno na koljena prekidom civilnog �ivota, a stanovni�tvo Libana prestravljeno i izbezumljeno vatrenom mo?i Izraela.

Prvi je dio akcije Izraela sproveden u djelo, do u tan?ine precizno. Nakon preplavljuju?e demonstracije sile, Izrael je postavio uvjete koji su uklju?ivali razoru�avanje Hezbollaha i vra?anje dva oteta vojnika. Libanske su vlasti, pravdaju?i se kako nemaju kontrolu nad Hezbollahom, zavapile protiv prekomjernog kasapljenja dr�ave i nepotrebnih, nedu�nih civilnih �rtava, ali taj je vapaj malo ko ?uo. Me?unarodna je javnost, zate?ena, �utjela. Ameri?ka vanjska politika je, u skladu sa �eljama Izraela, u?inila isto, ‘zaboraviv�i’, privremeno, i na 25000 svojih gra?ana izlo�enoh direktnoj vatri izraelskih aviona i brodova.

�utnja je, pretpostavlja se, trebala trajati par sedmica, dok Izrael, u skladu sa planovima, rat ne po?ne privoditi kraju. Jedini ?iji se glas u ovom sukobu veoma jasno ?uo je bio Hezbollah, koji je masivnim ispaljivanjem raketa po sjevernom Izraelu izjavio kako je spreman pratiti Izrael u ovoj krvavoj partiji pokera, povisiv�i time ulog na bliskoisto?nom geopoliti?kom stolu. Problem je u tome �to je Hezbollah, izgleda, za ovaj sukob imao neko drugo ime, a ne trotjedni rat.

Prvih desetak dana se dvoboj na daljinu izme?u Izraela i Hezbollaha odvijao ravnomjerno, iako izrazito neravnopravno. Po prvi puta u mnogo godina, ogromna izraelska vojna premo? nije mogla natjerati protivnika da posustane sa napadima, unato? golemim civilnim �rtvama i unato? ogromnom pritisku na infrastrukturu Libana. Umjesto toga, Hezbollah je uzvra?ao koliko je mogao, poja?avaju?i pritisak onda kada bi to u?inio Izrael (kao �to je na ponovljeno bombardiranje Bejruta odgovorio raketiranjem Haife).

Nemaju?i priznati teritorij koji bi mogao izgubiti, niti dr�avnu, materijalnu infrastrukturu koja bi ga mogla sputavati, Hezbollah se, okupljen oko ideologije, nametnuo Izraelu kao ravnopravan protivnik. Gotovo neshvatljivo, takav je pristup Izrael doveo u opasnu propagandnu stupicu. S jedne strane, Hezbollah je priznat kao zavidna vojna sila, dostojan p�rotivnik koji se drsko suprotstavlja lokalnoj velesili, najavljuju?i ?ak napade u�ivo preko TV-a. S druge je strane, Izrael je srozao svoj ugled ubijanjem libanonskih civila i materijalnim razaranjem, spu�taju?i se u ovom sukobu na nivo jedne organizacije koju sam smatra teroristi?kom, odbijaju?i bilo kakvu mogu?nost razgovora, dok Hezbollah ispada razuman, nude?i dijalog i pregovore.

Ovakvo uzdizanje protivnika se mo�e potkrasti samo kao gruba gre�ka ili, pak, kao pa�ljivo pripremljen potez, koji ?e dovesti do toga da izraleska i svjetska javnost naposlijetku shvate kako nema druge, ve? jednom zanavjek ra�?istiti sa Hezbollahom, i to upravo sada. Time je otvorena druga faza rata, a Izrael je pred sebe i druge kona?no postavio jasan i otvoren cilj – uni�tenje Hezbollaha kao vojne sile.

Da bi to bilo mogu?e, izraelske su kopnene trupe morale, u operaciji ?eli?ne niti, pre?i u Liban i u borbi poraziti, razoru�ati i protjerati protivnika. Preko granice su poslate izuzetno dobro opremljene elitne jedinice, kao �to je izvi?a?ki bataljon Egoz, oformljen 1995. isklju?ivo za borbu protiv Hezbollaha. Nakon vi�ednevne krvave bitke, izraelske su snage naposlijetku u�le u libanonsko pograni?no selo Maroun al-Ras, pretrpiv�i znatne gubitke u tehnici i ljudstvu (me?u �est poginulih je i visoki oficir Egoz bataljona). No, ni nakon nekoliko dana, selo nije pod potpunoom kontrolom, pa se regularne izraelske snage gomilaju na granici, ?ekaju?i da selo bude u potpunosti ‘o?i�?eno’ kako bi ga mogle preuzeti.

Ako se stvari nastave razvijati ovom brzinom, Izraelu bi, umjesto tri sedmice, za ostvarivanje svojih ciljeva i ovladavanje sigurnosnom zonom u kojoj ne?e biti Hezbollaha, trebalo i tri mjeseca. U ta tri mjeseca rast ?e samo broj iskasapljen, unaka�enih, obespravljenih i protjeranih. Mahom Libanaca, ali manjim dijelom i Izraelaca. Ukoliko se rat ne pro�iri, jenjat ?e pod pritiskom me?unarodne zajednice, ?ija ?e javnost, prenera�ena slikama uni�tenja i izgladnjelih, iznemoglih i bolesnih izbjeglica, tra�iti od svojih vlada da, kona?no, ne�to poduzmu.

U tom slu?aju stvari ?e se primiriti i, nakon toliko besmislenih smrti i jedne (opet) uni�tene dr�ave, ostati iste. Ali, vi�e ni�ta ne?e biti isto. Jer, jedini, ko, osim Izraela, mo�e razoru�ati Hezbollah je sam Hezbollah. A on se, pre�ivi li ovo iskustvo sa Izraelom, ne?e vi�e ni pod koju cijenu odre?i svog vojnog ustrojstva i svoje oru�ane mo?i. Naprotiv.

Na pepelu izgorjelih libanonskih cedrova zavihorit ?e se �uto-zelena zastava dr�ave Hezbollah, prve postmoderne ‘dr�ave’ tre?eg milenija, fluidno definirane ideologijom, a ne ustavom, odre?ene dometom svoje politi?ke i vojne mo?i, a ne ome?ene me?unarodnim granicama, koje ?e, na razli?ite na?ine, imati sve manju va�nost u budu?nosti.

Po�to u velikoj mjeri i iz sve snage upravo u?estvuje u njegovom stvaranju, Izraelu svakako pripada pravo da tom nedonesenom paradr�avnom ?udovi�tu, ako se, i kada, rodi, bude kum.

Na slici: Djevoj?ice iz Kiryat Shmona, netom iza�le iz skloni�ta, potpisuju granate koje ?e izraelska artiljerija, nedugo iza toga, ispaliti na ju�ni Liban (photo – S. Scheiner/AP).

Autor: MoodSwingeR.