Canarsie Indijanci su ga zvali Narrioch, zemlja bez sjena. Valjda zbog toga to nigdje na cijelom otoku nije bilo drveta pod ?iju se sjenu moglo skloniti od ljetnjeg sunca koje bi nesmiljeno prilo po ?itav dan, sve dok sa uarenog pijeska ne bi od ?ovjeka pobjegla i njegova vlastita sjena.
Holan?ani su ga, osmatravi durbinima sa svojih barki bezbrojne ze?eve kako skaku?u po okolnom bunju i niskom rastinju iza plae, prozvali Conyne Eylandt, otok ze?eva.
Na njegovim je obalama Lady Moody 1645. utemeljila prvu, enskom rukom vo?enu, komunu u Novome svijetu. Dvadesetak su godina godina, potom, i komuna i otok kuburili s neizvjesno?u opstanka, da bi, naposlijetku, ?itavo podru?je, skupa s Novim Amsterdamom, potpalo pod britansku upravu. U to je vrijeme i otok postao poznat pod svojim dananjim imenom - Coney Island.
Dalje »
Objavio/la:
MoodSwingeR, 28. Jul. 2006. u 22:00 |
Nesvrstano |
Nema komentara
Po povla?enju izraelskih oruanih, konvencionalnih snaga iz junog Libana 2000. godine, na tom podru?ju je iza njih ostao njihov ilavi, nekonvencionalni protivnik, dvoglavi politi?ko-gerilski pokret, Hezbollah.
Sredinom iste godine je svima postalo jasno da libanonske vlasti nemaju niti volje, niti snage razoruati Hezbollah, koji je, pukom ?injenicom da je poslije bitke jedini ostao na bojnom polju, de facto postao pobjednik dugotrajnog Izraelsko-libanskog sukoba (1982.-2000.). Zainteresiranim stranama je tada postalo jasno da ?e u budu?nosti morati ra?unati sa Hezbollahom - bilo kao s u?esnikom u politi?kom ivotu (Liban), bilo kao s ozbiljnim neprijateljem (Izrael).
Svoje neprijatelje Izrael shva?a veoma ozbiljno. Po teoriji domino-efekta, izraelsko vodstvo gotovo sujevjerno smatra da ne smije izgubiti niti jedan vojni sukob, jer i najmanji poraz moe pokrenuti niz domina koji ?e, naposljetku, svojim ruenjem dovesti i do ruenja Izraela kao drave. Ne ?udi, stoga, to je ve? sredinom 2000. Izrael otpo?eo sa pripremama za mogu?i rat u junom Libanu. Ovaj dananji.
Dalje »
Objavio/la:
MoodSwingeR, 24. Jul. 2006. u 22:04 |
Nesvrstano |
Nema komentara
“Veoma dobro poznajete materiju, mladi kolega.” - izrekao je, sjede?i za katedrom, prosijedi dostojanstveni gospodin, mirkaju?i, pritom, zamu?enim, katarakti?nim o?icama iza niklovanih cvikera - “Pravo je zadovoljstvo razgovarati sa nekim tako marljivim i posve?enim kao to ste Vi. Znate li ?ime ?ete se baviti nakon diplome? ta Vas to, od svega, najvie zanima?”"
“O, hvala, profesore, veoma ste ljubazni…” - odgovorio je, iz stolice preko puta, mravi mladi? u, za broj prevelikom, pohabanom odijelu, u jutronjoj urbi posu?enom od nekog starijeg kolege - “Mislim da me ponajvie zanima dua i njen bol. elio bih, naime, nekako pomo?i svim ljudima koje boli dua.”
“Eh, mladi kolega.” - ljubazno se nasmijeio stari profesor, stavivi ruku na grudi i kucnuvi par puta - “Bilo bi za Vas jako puno posla, po?evi od mene. Sve nas, naime, itekako boli dua.”
“Znam.” - uzdahnuo je mladi?, potonuvi u preirokim ramenima golubije sivog sakoa.
“Hm, vidim da znate o ?emu govorim.” - primijetio je profesor, popravljaju?i ?vor ispod svjee ukrobljene vatermrder kragne - “ta li to Vas mu?i? Weltschmerz? Ili ?e prije biti Liebesschmerz?”
Dalje »
Objavio/la:
MoodSwingeR, 18. Jul. 2006. u 22:32 |
Nesvrstano |
Nema komentara
Neki od nas se, kada im ivot na pladnju iznese ono to im je u tom trenutku priredio, samo namrte i okrenu glavu na drugu stranu. Drugi, opet, samo slegnu ramenima, ponekad i uzdahnu, pa potom bez rije?i pokusaju ono to im je prineeno. Ba kao u kakvom otmjenom restoranu, oni prvi ?e vratiti jelo koje im se ne svidi, pa ?e ga, uvijek i iznova, vra?ati sve dok ne bude spravljeno tako da zadovolji njihov istan?an okus, a oni drugi ?e progutati i najnesvarljivije spla?ine, a da pritom ne?e izustiti ma ni rje?ce prosvjeda.
Oni prvi smatraju da gospodare svojom sudbinom. Oni drugi joj se predaju. Oni prvi ele svoj ivot proivjeti onako kako su ga sami osmislili i kako su, smatraju oni, zasluili. Oni drugi znaju da je za nas sve ve? odavno osmiljeno i da je, do najsitnije mjere, sve ve? razdijeljeno po zaslugama.
Oni prvi ele promijeniti stanje i u?initi ga boljim. Oni drugi gledaju kako ?e prihvatiti stanje i time sebe u?initi boljim. Oni prvi su u stanju dovijeka tragati za ljubavlju i sebi savrenom srodnom duom, oni drugi ?e stesati, malo sebe, a malo onoga s kim se zadese, pa se tako uklopiti i iznjedriti ljubav.
Jedni svijet prilago?avaju sebi, drugi sebe prilago?avaju svijetu. Ili, barem, i jedni i drugi to pokuavaju, ne bi li ovo malo vremena to im je dato proveli u zadovoljstvu bivstvovanja. Niko od nas nije u potpunosti ovakav ili onakav, svako od nas ima u sebi mjericu jednih, i mjericu drugih. Pa kako je koga zapalo. Ili kako je ko od nas odlu?io. I tako je svijet opstajao, malo po jednoj, malo po drugoj strani.
Dalje »
Objavio/la:
MoodSwingeR, 14. Jul. 2006. u 22:36 |
Nesvrstano |
Nema komentara
Sparna ljetna no? se, poput gnjecave melase, razljevala od sunca jo rastopljenim, onemo?alim ulicama, a ja sam se, svako malo, pipao po vratu, potajice se nadaju?i da ?u, malo iza desnog uha, napipati netom izrasle krge i tako, naposlijetku, na njih prodisati. Druga ruka mi je nehajno po?ivala na njenom krilu, u njemu se ona, dre?i moju aku u svojim dlanovima, nehajno igrala sa mojim prstima, prebiru?i ih i pritom uzgred pjevue?i odlomke neke davno zaboravljene dje?ije brojalice.
“Prije… i nakon svega…” - zapo?ela je, dovrivi melodiju, i sve jednako gledaju?i u moje prste - “Zato si ti ters?”
Dalje »
Objavio/la:
MoodSwingeR, 11. Jul. 2006. u 22:40 |
Nesvrstano |
Nema komentara
?ovjek je odavno svoje dvije ake i crvolike mii?e njinih prstiju razvio do savrenstva, pa oku nije ?udo gledati kad neko, majstorski precizno, rukuje spravama, obr?e predmetima ili pehlivani loptom. No, kada rijetki isti takav vez loptom, poput volebnjaka, znaju izvesti nogama, onda to ve? moe zaustaviti i oko u treptaju i srce na pola otkucaja.
Kada se lopta, u savrenom legatu, prebaci sa kraja na kraj polja, ili se, logici neshvatljivo zavrnuta, iz ugla uplete u mreu, onda se ?ovjeku samo moe oteti uzdah divljenja, dok gleda kako svi oni silni zakoni mehanike - inercija, gravitacija, rotacija… oivljavaju i od mrtvog slova na papiru, pred o?ima postaju pokret. Mi smo, doista, beznadeno zalu?eni ljepotom i ?arolijom nogometa. I to je to. Ali, to je samo dio pri?e. Dio, jer svako od nas ima u tome neku svoju pri?u.
Dalje »
Objavio/la:
MoodSwingeR, 7. Jul. 2006. u 22:46 |
Nesvrstano |
Nema komentara
Sre?a pa se iz odnosa sa ljudima ne polau nikakvi ispiti, jer ja ni na jednom od takvih ispita zacijelo ne bih proao. Ili ?e biti da grijeim, da se ispiti iz toga itekako polau, i to svaki dan, pa ?u ja stoga zanavijek ostati nesvreni student ivota. To mi i ne pada tako teko, jer diploma ionako dolazi kasnije, ispisana u bjelini niana ili kakve prikladne nadgrobne plo?e, zato?ena u utnji i uzdasima najdraih, ili skrivena u amoru onih koji te upamtie po dobru ili po tersluku. Ali i to samo dok i njima ne pristignu njihove diplome.
Kako mi op?enje s ljudima ne ide neto od ruke, ja se sa njim odve? ni ne zamaram. Time, ujedno, ?inim drutveno korisnu stvar, jer ljude oko sebe ne davim svojom pri?om. Po mene je, opet, korisno to to ni oni ne smaraju mene. Pogodba savrena, zadovoljstvo obostrano.
Dalje »
Objavio/la:
MoodSwingeR, 3. Jul. 2006. u 22:50 |
Nesvrstano |
Nema komentara
Zapisi na ovoj stranici su zaštićeni. Vidi:
