Žene ženama
S pravom ste ogorčene. Ljutite. Bijesne. Jer, oni znaju biti takvi bešćutni gadovi. Samouvjereni, samodopadljivi, nadmeni, arogantni. I to sve bez ikakvog osnova za i jedno od pobrojanog. Oni žene ne doživljavaju ni kao osobe, a pogotovo ne kao sebi ravne osobe. Oni se ne znaju napiti vode, ali se zato nepogrešivo znaju napiti na mrtvo ime. Oni su nesposobni napraviti si makar i nešto za jelo, ali zato nesposobnosti neštedimice pripusuju ženama. Oni su nesposobni zadovoljiti ženu, ali to nije ni bitno, bitno je da žena zadovolji njih.
Za njih je žena tek predmet, za one malo sofisticiranije i tvrđava, koju treba osvojiti, obilježiti kao svoju teritoriju, a potom poći dalje. A onu netom osvojenu križaju u mentalnom notesu. Osim ako posrijedi nije njihova žena. U kom slučaju ona ostaje kod kuće, odgaja djecu i osigurava logistiku, sve kako bi oni mogli nesmetano poći u nova osvajanja. U kojima bi zadovoljili svoj neutaživi nagon, olakšali svoju beskrajnu frustraciju.
Stvarno, odakle dolaze sve te silne horde neotesanaca, tih emotivno retardiranih šupljoglavaca? Da li svakog proljeća sa planina silaze čopori međeda koji, pred samim gradom, poprimaju obličja muškaraca pa kao takvi ulaze u grad? Da li su se u gadove prometnuli po uzoru na svoje očeve? Ili su, možda, takvi, zato što su ih takvim načinile njihove majke?
Tačnije, nisu ih načinile nikakvim, već su od njih propustile načiniti samosvjesne muškarce, pa su oni izrasli u razmažene psihopate. Više od svega, čini mi se, u tome se krije tajna poslovičnog balkanskog krkanluka prema ženama. Upravo je dirljiva beskrajna popustljivost balkanskih matera prema sinovima. Na muško se potomstvo od strane mnogih majki gleda kao na nešto što se slijepo obožava i što ne podliježe nikakvim pravilima.
Mati je tu da napravi da jedeš, da obuče i počešlja, da istrpi sve dječačke hirove i inate, da brani pred komšilukom i učiteljicom, pa da onda počasti još kojom lijepom riječju. Kad muško čeljade malo poodraste, mati je tu da se na nju izdereš, podvikneš, a ponekad i udariš, ona je tu da sakrije od policije koja traži njeno čedo zbog nečijeg tuđeg razbijenog čela, ona je tu da da pare za joint i fix.
Ona se pod sinove podastire nesebično i bez zadrške, ona ustaje sa samrtne postelje da im podgrije večeru, on ih krije kad ih cijeli svijet traži kao (ratne) zločince, ona kao svrhu svoga postojanja ima samo njihovu dobrobit. Ona svojim sinovima ne određuje mjere i ne postavlja granica. Ona od njih pravi gadove i emotivne invalide.
Disciplina i granice se prepuštaju očevima. Koji to odrađuju sa manje ili više uspjeha, pa se sinovi, ćuškom i batinom ako treba, uče poštivanju društvenih normi i obiteljskih vrijednosti. Tako se mladićima polako ispravlja prvobitna predstava o svijetu po kojoj sve mora biti po njihovom. Nauče se, mada i to ne svi, šutjeti i trpiti, poštivati starijeg i jačeg, biti koristan igrač u svome timu, podmetnuti leđa jedan za drugoga.
No, kada su posrijedi odnosi sa ženama, njih babo najčešće nije toljagom utuvljivao u glavu, pa mladac na sve žene gleda kao na onu prvu u njegovom životu - onu koja daje sve, a ne traži ništa zauzvrat, kod koje sve može i sve prolazi, koju možeš gaziti kako hoćeš, a ona ipak, na kraju dana i nakon svega, za tebe ima lijepu riječ. A ako tako ne bude, on se razbjesni. Ona ga ili ne voli ili nije vrijedna njega. Inače bi trpila. I šutila.
Dakako, sve odrasle osobe su odgovorne za sebe, svoje ponašanje i svoje odluke. Ovakav ili onakav odgoj muškarce ne oslobađa od odgovornosti za gluposti i bedastoće što ih čine ženama. Ali kada već pjenite zbog njih i bjesnite na njih, ne propustite se zahvaliti i njihovim majkama. To je jedan mali poklon žena iz prošle generacije vama iz sadašnje. Time se potvrđuje ona moja da niko ne zna tako dobro uvaliti, privaliti i zavaliti (falička insinuacija namjerna), kao što to zna žena ženi. Ili, kao što kaže Alfie-jeva omiljena dječija pjesmica:
Kreteni ne postaju to iz mode,
kretene odgajaju majke.
A vi ćete imati svoju priliku, onda kada budete odgajale svoje sinove. Možda ćete, slomljene svojim iskustvom, popustiti i odlučiti “neka se pate one kao što sam se patila i ja”. Možda ćete, sasvim suprotno, postati hladne i emotivno nedostupne majke, koje će se muškom rodu za nanesene nepravde svetiti preko svojih sinova. A možda ćete… pamet u glavu.
[…] Kona?nu ovjeru na ovakav, sad ve? neopoziv, ishod daju ostale ene, koje su uvijek horne i rade osuditi svoje suplemenice zbog moralnih prestupa, potvr?uju?i time onu staru Tersovu da je ?ovjek ?ovjeku - vuk, a ena eni - ku?ka. […]
Pingback by Umije?e tersanja | 19/01/2007.