Umijeće tersanja

Žene ženama

S pravom ste ogorčene. Ljutite. Bijesne. Jer, oni znaju biti takvi bešćutni gadovi. Samouvjereni, samodopadljivi, nadmeni, arogantni. I to sve bez ikakvog osnova za i jedno od pobrojanog. Oni žene ne doživljavaju ni kao osobe, a pogotovo ne kao sebi ravne osobe. Oni se ne znaju napiti vode, ali se zato nepogrešivo znaju napiti na mrtvo ime. Oni su nesposobni napraviti si makar i nešto za jelo, ali zato nesposobnosti neštedimice pripusuju ženama. Oni su nesposobni zadovoljiti ženu, ali to nije ni bitno, bitno je da žena zadovolji njih.

Za njih je žena tek predmet, za one malo sofisticiranije i tvrđava, koju treba osvojiti, obilježiti kao svoju teritoriju, a potom poći dalje. A onu netom osvojenu križaju u mentalnom notesu. Osim ako posrijedi nije njihova žena. U kom slučaju ona ostaje kod kuće, odgaja djecu i osigurava logistiku, sve kako bi oni mogli nesmetano poći u nova osvajanja. U kojima bi zadovoljili svoj neutaživi nagon, olakšali svoju beskrajnu frustraciju.

Dalje »

Objavio/la: MoodSwingeR, 20. Aug. 2005. u 5:38 | Nesvrstano | 1 komentar

�ta je znanje?

Svakoga dana se desi da, potpuno nesvjesno, nau?im ne�to novo. Isto tako se svakodnevno desi da, opet mimo moje volje, poneki djeli? moga sje?anja jednostavno i�?ezne. Zahvatim rukom pam?enja po skromnoj riznici znanja u potrazi za nekim starim biserom i zagrabim u prazno. Ili, sasvim slu?ajno, napipam rukom neki novi kamen?i? znanja tamo gdje ga nikada prije nije bilo.

Iznevjerilo me, ve? poodavno, i ono �to znadoh o samome znanju. Ishlapila su sje?anja na gnoseologiju, epistemologiju, memetiku i ine nauke o znanju. Jedva se prisjetih da postoji eksplicitno znanje (recimo, znati napamet postavu �elje iz ‘85.) i implicitno znanje (znati voziti biciklo). Prvome te u?e knjige, novine, u?itelji, nastavnici i profesori, a onom potonjem mama, tata, instruktor skijanja, starija cura na ranom derneku… Jedno se znanje gnijezdi u lijevoj, a drugo u desnoj polovici mozga.

Nastranu sve to, mene ve? neko vrijeme spopada jedno sasvim prakti?no pitanje - �ta ako, poput tvrdog diska, i ova moja, jo� tvr?a i jo� lu?a, tintara ima ograni?en kapacitet? �ta ako jednog dana ispunim i posljednji engram i vi�e ne bude praznoga mjesta, nego ?u ne�to novo mo?i upamtiti samo ako izbri�em staro?

Dalje »

Objavio/la: MoodSwingeR, 16. Aug. 2005. u 2:54 | Nesvrstano | Nema komentara

Judge This Book By Its Cover

Rođeni smo da bi nam se sudilo. Život provodimo strahujući od osude, kopnimo zazirući od presude. A čudna čeljad, kakvi već jesmo, umiremo od čežnje da sudimo drugima, iako nam to nije dato. Zato i venemo i izgaramo. Neko od čežnje da sudi, neko od satirućeg ognja osude.

Evo ti, stoga, ova knjiga da o njoj sudiš. Ona je onakva kakvom je vidiš, zato je ne zagledaj i ne otvaraj. Ona nema ništa osim korica. Između mene, koji stojim na početku, i tebe, koji je zatvaraš, ne stoji ništa doli praznina. Ne traži, zato, nešto što nećeš naći, ne poseži za onim što ne postoji.

Ne troši zalud truda i ne traći vremena. O ovoj knjizi sudi samo po njenim koricama, baš onako kako to insan oduvijek želješe činiti.

Go ahead, cast your stone.

Cast your vote. Into the TersBox.