Dječak i zmaj - IV (kraj)
Kola’Ni je dotrčao do ulaza u kolibu, a onda, oklijevajući zastao. Stajao je tako nekoliko trenutaka, pa je bojažljivo sklonio zastor i oprezno zakoračio u unutrašnjost kolibe. Unutra je bilo mračno, mrak je razbijala jedino drhtava svjetlost uljanice koja je pravila sablasne sjene koje su lelujale po slamnatim zidovima kolibe. Iza tinjalice ga je gledalo nepomično lice Mxotwe, smežurano poput suhe šljive.
“Želiš nevidjeti i savladati Adehedea?” - lice joj je ostalo nepomično, samo su joj se usne jedva micale.
Kola’Ni je progutao pljuvačku i nijemo klimnuo glavom.
“Onda te mora slijediti unutrašnji glas.” - rekla je.
“Mene slijediti? Unutrašnji glas? Valjda ja moram slijediti nje…” - čudio se Kola’Ni.
“Ne” - prekinula ga je, ne podižući glasa - “On mora pratiti tebe.”
Na Kola’Nijevom licu se jasno ocrtavao izraz čuđenja i nerazumijevanja.
