Dječak i zmaj - III
“Oče!” - odjeknuo je dječiji glas kroz noć bez mjeseca. Spustivši koplje na zemlju, Thabo se okrenuo. Iza njega je, zaklanjajući vatru koja je osvjetljavala središte sela, kao sjena stajao Kola’Ni. I ostali muškarci koji su hodali uporedo sa Thabom su zastali i okrenuli se, iščekujući.
“Sine moj.” - rekao je Thabo - “Želiš se oprostiti sa mnom i poželiti mi sreću?”
“Ne!” - rekao je Kola’Ni, drhtavim, ali dovoljno jasnim i odlučnim glasom - “Želim poći s vama.”
Tajac.
Thabo je tegobno uzdahnuo. Čitavu je večer selo provelo spremajući se za dugu i odsudnu noć. Čistila su se koplja, strijele i mačevi, skupljalo se granje za velike vatre, svi su radili kao jedno, nije bilo svađa, čak su i djeca pomagala koliko su mogla, niko nije pravio nikakve probleme… i sada ovo. Njegov vlastiti sin, pred cijelim selom, u najozbiljnijem trenutku.
