Umijeće tersanja

Zašto dolaziti sebi, kad od sebe ionako ne možeš pobjeći? Wherever you go, there you are…

Dječak i zmaj - I

Na ponovljeni zahtjev i za veliki hater (le grande hateur) dvaju Shrekovica počeo sam pisati ovu priču. Priča je namijenjena hiperaktivnoj djeci uzrasta od 5 do 10 godina, a možda se svidi i drugoj djeci. Ovo je moj prvi pokušaj ovakve vrste, pa vas molim za razumijevanje. U priči nema nikakvih skrivenih značenja i nema garancija da će se svidjeti starijima od 12 godina.U međuvremenu, Alfie je zakrvio sa nekoliko likova, i moli vas za strpljenje. Kada se vrati, letjet će perje i kose, crne i zlatne, na sve strane…

2612.jpgDJEČAK I ZMAJ - Prvi dio

Daleko, daleko, pa još dalje, na posve drugom kraju svijeta, tamo gdje ljudi naglavačke vise sa Zemljine kugle, živio je dječak po imenu Kola’Ni. Bio je on baš poput svih drugih dječaka u njegovom plemenu - okretan k’o zvrk, crn k’o ugarak, uvijek spreman na igru i na smijeh. Mati ga je u gomili zaigrane djece poznavala baš po osmijehu, jer je blještao na suncu više od svih ostalih dječijih osmijeha.

Kola’Ni je najviše volio sa drugovima tabanati po prašini pustinje Kalahari. Za djecu naroda Xhosa* pustinja je bila sve - dom, učionica i najljepša moguća igraonica. U njoj su se krila brojna iznenađenja, samo ih je trebalo znati otkriti, i brojne opasnosti, od kojih se trebalo znati sakriti. U jednom trenu bi se mljackajući sladili tsammom, pustinjskom lubenicom, a već u slijedećem se skrivali iza golemog debla baobaba, čekajući da kraj njih prođe leopard koji je, gipko se njišući, tragao za antilopama.

Dalje »

Objavio/la: MoodSwingeR, 20. Jul. 2005. u 19:16 | Nesvrstano | Nema komentara

Zapisi na ovoj stranici su zaštićeni. Vidi: Creative Commons Attribution-Noncommercial-Share Alike 3.0 License.