Bringing Down the Wall (Street)
Sa padom Berlinskog zida i nestankom Sovjetskog saveza jednostrano je, ponad beživotnog trupla boljševizma, proglašena pobjeda kapitalizma nad komunizmom i, bilesi, kraj historije (Fukuyama). Sudija je odsvirao kraj i sa političkih mapa svijeta je u kanalizaciju iscurila crvena boja. Tek je ponegdje, ukazivali su znalci (a to je brat-bratu, na našim prostorima, jedno 60% muške populacije), kao poslije preležanog šarlaha, zaostajala poneka crvena mrlja - poput Kube ili Sjeverne Koreje. Ponekad imam dojam da su Amerikanci ove zemlje ostavili u njihovom nakaradnom postojanju tek da bi se mogli izrugivati i samoj ideji komunizma.
Ono o čemu bi se tek poneko zabrinjavajuće upitao - a šta sa komunističkom Kinom - se olako zanemarivalo. Ne može se Kina mjeriti sa Amerikom, govorili su. Ni po jačini privrede, ni po vojnoj snazi, ni po političkom uređenju. Slobodna, globalna ekonomija je konačno zavladala svijetom, nju predvodi Amerika i u njoj za komunističku Kinu skoro da nema mjesta, osim ako ne bude igrala po pravilima tržišta. Na kom glavnu riječ, zna se, vodi Amerika. Kraj priče.
A onda je prošle sedmice uslijedio hladan tuš…
