Voodoo Eye Popping
Dan je cvrčao na namašćenom, vrelom asfaltu i lelujao u teškim, opojnim benzinskim isparenjima. Temperatura je bila bolesna, viša od prosječne tjelesne temperature u insana. Ulice su bile puste, a ja sam čekao u zagušljivom predsoblju, dok su sa radija dopirali lijeni, dremljivi zvuci Tabou Combo. Čak je i zrak bio teži od olova i baš ništa se nije micalo. Potom se zastor od isprepletenih drvenih kuglica malo zatalasao, i iz njega je izvirila jedna ruke boje čokolade, prstom me pozvavši da uđem unutra. Ustao sam i oklijevajućim korakom prošao kroz more kuglica koje su klikale jedna od drugu, ušavši u mračnu, zagušljivu pećnicu.
Trebalo mi je malo vremena da se priviknem na mrak i bljedunjavo treperenje svijeća, tek sam potom na drugom kraju sobe razaznao golemu crnu madame, koja je sjedila iza stola.
“Bonjou, madame. Sak pase?” - oslovio sam je oprezno.
“Bonjou. Map boule.” - iskezila je svoj biserni dvored i rukom me pozvala da sjednem.
“Kisa ou vle, gason? Šta trebaš, mladiću?” - upitala me, otpuhujući i mašući lepezom, dok je pod njenim trokrilnim kreolskim dupetom cvilila tapacirana drvena stolica.
“Eh, ovako… ” - počeo sam sa pričom.
