Prodavnica slatkiša
Prije svega, moram reći da sam odgojen tako da iznimno poštujem i uvažavam žene. S time nikada nisam imao problema i to mi nikada nije teško palo. Štoviše, mislim da su žene daleko superiornije od muškaraca. Čega god se prihvate, rade to uspješnije od nas, temeljitije su, manje sklone nepotrebnom riziku, izbjegavaju sukobe, koriste zajednički rad, poštuju tuđa osjećanja…
Muškarci, s druge strane, imaju biološki prilično ograničenu funkciju. Oplodnja, i to je to. Sve ono prije i sve ono poslije - bez toga se može. Žena može djecu donijeti na svijet, othraniti, odgojiti, izvesti na put, održati obitelj i cijelo društvo, sve sama. Sa muškarcem to može biti lakše (nekad i teže), ali prisustvo muškarca u tome svemu nije neophodno. Neophodno je samo u jednoj stvari. I to je ona stvar o kojoj mi stalno i jedino mislimo. Kako nećemo, kad nam je to svrha postojanja?
Pošto su sa stanovišta opstanka čovječanstva gotovo nebitni, muškarci su toga gotov genetski svjesni i uvjeren sam da svi mi imamo, duboko u sebi, strah od beznačajnosti. S tim strahom se nosimo tako što se trsimo da dokažemo svijetu i sebi kako su muškarci “glave kuće”, “bolji od žena”, pravimo države i vodimo ratove, filozofiramo i istražujemo, a u predasima između tih silnih neophodnih i važnih aktivnosti šamaramo žene, tek toliko da se zna gdje im je mjesto.
A mjesto im je ispod muškaraca. Ili iza, kako gdje gledaju. I tako već nekih 40 000 godina, koliko ima da smo dohakali matrijarhatu.
Svo to vrijeme, posebno zadnjih desetljeća, žene se bore za ravnopravnost i nezavisnost. I to katastrofalno neuspješno. Izborila se čitava Afrika za samostalnost, izborio se Istočni Timor, haman će i Kurdi i Baski jednog dana zavihoriti svoje zastave pred Ujedinjenim narodima, samo žene neće svoju, čak ni pred mjesnom zajednicom. Ne znam zašto je tako, ali postoji samo par mogućih razloga:
1. Kakvi god da su uhljupi i koliko god da su u krivu, muškarci su ipak puno bolji i uspješniji tlačitelji nego što se može poznati na prvi pogled.
2. Koliko god bile pametnije i biološki vrijednije, žene su nesposobne da se ustroje i konačno zbace muškarce sa trona historije. Možda stoga što u kritičnom trenutku postanu jedna drugoj zavidne i stanu se međusobno olajavati. Čovjek je čovjeku vuk, a žena ženi kučka.
3. Žene se u biti ne žele osloboditi muške dominacije iz samo njima poznatih razloga (glagolsko stanje trpno).
4. Žene su po prirodi manje agresivne i to ih možda zeza kroz historiju borbe za njihova prava (kako je izrekla vila-navjesnica, uz gromko priznanje za doprinos naučnoj misli u tersova).
Što je najgore, stvari se ne mijenjaju, a žene i dalje biraju pogrešne bitke. Kao, na primjer…
Prije par godina digla se u Bosni velika hampa spram trgovine bijelim robljem. Ozbiljan problem, priznajem. Digle se aktivistkinje, organizacije za ženska & ljudska prava, oglašavalo se apeliralo se, pravile se, stranim parama, radionice i seminari za mladež.
Onda, poslije napornog dana na seminaru, izađe ta ista mladež i - pravac diskoteka. (Ovdje mislim na urbanu mladež, papke ne računam; papak po defaultu lema žensko čim zađe u pubertet. ) U diskoteci, naravno, rap. Protiv rap-muzike nemam ništa, mada to za mene nije muzika, već poetski izričaj, ali rap ima jednu nezgodnu osobinu.
U njemu sve žene spadaju u jednu od dvije kategorije - kučke ili kurve. U rap pjesmama žena ima samo jedan atribut - veliko dupe. I zna da radi sa njim, što je jedina aktivnost koju rapperi očekuju od žena. Ponekad se zalomi i oralni seks. I sasvim je u redu da žena privređuje korištenjem gore navedenih prirodnih resursa.
Urbana mladež, i muška i ženska, se kune u rap. Koliko je žena diglo glas protiv ovoga? Tišina… ni jedna se ne javlja. Koliko je aktivistica uložilo svoj protest protiv ovoga? Opet tišina. Koliko je suvremenih majki kazalo svojoj djeci (što ženskoj, što muškoj) da tu nešto nije redu? Ma ako je i jedna, neka se javi, da joj dodijelim orden.
Teško mi pada kad vidim kako se djevojčice i djevojke nekritički kunu u, recimo, Eminema. Kao što će i njima teško padati kada ih drugovi i dečki počnu smatrati kurvama i oholim, bezvrijednim predmetima. Jer, i drugovi su slušali Eminema. I shvatili su poruku. A nikoga nije bilo da im kaže suprotno. Nikoga!
Drage moje aktivistice, dok ste se vi borile sa bijelim robljem (ili protiv istoga), Eminem vam je poništio sav trud za slijedećih dvadeset godina.
Ali, to je samo mojih 2 centa. Kusur od 48 možete zadržati.
* * *
Alfie mudro šuti. Ne želi se zamjerati ženama. He’ll take them to the candy shop.
[…] Konačnu ovjeru na ovakav, sad već neopoziv, ishod daju ostale žene, koje su uvijek horne i rade osuditi svoje suplemenice zbog moralnih prestupa, potvrđujući time onu staru Tersovu da je čovjek čovjeku - vuk, a žena ženi - kučka. […]
Pingback by Umijeće tersanja | 24/06/2007.