Kad si tersan…
“Hoču pjesmicu!” - cmizdri Alfie, skačući oko mene.
“Ma kakvu sad pjesmicu? Odakle ti to?” - čudim se ja.
“Ne znam kakvu. Došlo mi. Eto, hoču pjesmicu!” - dere se i dalje. (Od jučer, Alfie ne razlikuje Č i Ć. Ne znam šta se to desilo i ne znam do kada će trajati. Vidjet ćemo.)
“Ne znam ja, ba, Alfie pisati pjesme. Da znam, valjda bih do sada napisao bar jednu. A ovako…” - pravdam se.
“BOLI ME!” - prekida me Alfie, već zajapuren u licu - “JA… HOČU… PJESMICU… NAMAH!!!”
“Dobro, dobro” - smirujem ga ja - “Smislit ću nešto. Uh, jesi ters. Evo da probam.”
Pa krenem:
