Blogaritam
Već danima me Alfie spopada da mu malo rastabirim ove blogove. Opsesivan, a tvrdoglav, svakoga dana vješto nalazi vremena i načina da me podsjeti na ovo. (Zbog ovih osobina, a i zbog naglaska mu, sve češće nešto mislim da bi Alfie mogao biti Hercegovac.) Eto, u mladosti mi se nije dalo da se bavim taksiranjem, kasnije taksidermijom, ali sad evo ne mogoh izbjeći a da se ne pozabavim ovom taksonomijom.
Valjda ima neka podjela ovih blogova po dobro utemeljenim propisima, ali bijaše meni mrsko tražiti ih, pa ja blogove začas razbacah u neke vrste i podrvrste, onako kako sam ih ja doživio:
Blogovi tematski - ovi su blogovi posvećeni jednoj oblasti, recimo grnčarstvu, poeziji u dinsoaura ili uzgoju indijske konoplje. Oni su blogovi-djeca, čisti i nevini, tamo ljudi svojim konstruktivnim postovima uglavnom doprinose zajedničkom znanju i na njima se uvijek može nešto naučiti. Na njima niko ne izljeva dušu i ne lomi čaše (osim ako je, dakako, blog posvećen čašlomstvu);
Blogovi komentari - ovi blogovi se uglavnom bave trenutnim zbivanjima i njihovom analizom, najčešće sa političkog aspekta. Ovo su blogovi-studenti, puno razmišljaju o svijetu oko sebe i o tome kuda ovaj svijet ide. U posebnu grupu spadaju newsblogs, kao što su Agonist ili Instapundit, koji su odlični alternativni izvori informacija. Obično i ovakvi blogovi zahtijevaju dosta vremena i zajednički rad više ljudi.
Blogovi kontemplativni - ovi blogovi se bave razmišljanjem o svemu i svačemu, a u biti ničim. Ovo su blogovi-filozofi, kojima nije mrsko dohvatiti se Svijeta, Boga, Postojanja. Nekome ovo zna biti zanimljivo, a većini, vala, nije, jer većina samozvanih bosanskih blogozofa vuče na egzistencijalizam, samo što nisu bili u školi kad se to učilo. Sreća je, ipak, da su na to nadošli sami - barem znamo da misle.
Blogovi retrospektivni - ovi se blogovi bave osvrtom na prošlost, najčešće na vlastiti život. Ovi blogovi-historičari ili blogovi-biografi donose nam nekad površne, a nekad prisne, sličice iz nečije mladosti, a ponekad i cijeli film nečijeg života. Problem sa ovim blogovima je u tome što oni gube smisao kada priča dođe do sadašnjeg trenutka. Kada prošlost sustigne sadašnjost, rasprši se iluzija, a u tom razočarenju ljudi znaju jedni drugima posegnuti za vratovima ili za advokatima i tužbama.
Blogovi dnevnici - suprotni su od ovih prethodnih. Oni počinju sa prvim danom blogovodstva i napreduju kako vrijeme prolazi. Uglavnom opisuju šta se nekome tog dana dešavalo u životu. Ovi su blogovi važni samo tebi, trima rodicama, nekolicini raje i tvojoj trenutnoj simpatiji. No, jednog dana kada se osvrneš unatrag, imaš lijep podsjetnik na vlastiti život.
Blogovi introspektivni - ovi su najzaguljeniji. Preko njih se osoba zagleda u sebe, zahvati rukom, nogom - pa šta nađe. Ovo su blogovi-pacijenti, jer se u njima puno kuka i jadikuje o stanju vlastite duše. Veliki broj blogova iz ove grupe se mogu opisati kao naricateljski blogovi, u kojima dotična osoba na različite načine kazuje uvijek isto:
“Danas se osjećam usrano. Niko me ne razumije, pa ni ja sebe. Oh, do kada ću se osjećati ovako usrano?”
Blogovi svaštare (eklektički) - to su blogovi koji spadaju malo u jednu, malo u drugu, treću, četvrtu grupu. Recimo, ovaj blog je tematsko-kontemplativni: tema (tersluk) se isprepliće sa preseravanjem (kontemplacijama) o raznim stvarima. Većina blogova spada u svaštare.
Alfie plješće ručicama (indikator, kako rastabirenosti, tako i dragosti), veli da hoće i on pisati blog.
“O čemu, dragi Alfie, kad ja pišem i o tebi i o sebi?”
Alfie misli, pa misli, onda mu sine i kaže:
“Znam! Ali ako pišem o tome, onda nemam vremena to i proživjeti. Vidiš, mislio sam pisati o zajebavanju, ali bolje mi je stvarno ići zajebavati se. A ti piši.”
I ode. Na odlasku mi kaže:
“C’est ce que dupe des gens: un homme, c’est toujours un conteur d’histoires, il vit entouré de de ses histoires et des histoires d’autrai, il voit tout ce qui lui arrive à travers elles; et il cherche a vivre sa vie comme s’il la racontait. Mais il faut choisir: vivre ou raconter. Sartre, jarane.”
Namignu, okrenu se i ode. A mene ostavi da si prevedem:
“Ovo je ono što zavara ljude: čovjek stalno pripovijeda priče, živi okružen svojim i pričama drugih ljudi; sve što mu se dogodi doživljava kroz te priče, i pokušava živjeti vlastiti život kao da ga pripovijeda. Ali, moraš se odlučiti: živiš ili pripovijedaš.”
J.P. Sartre, Mučnina
Dakle, big blogger-boys i big blogger-girls, od koje ste fele: živite ili pripovijedate?
