John Marcher je lik koji živi s osjećajem da je predodređen da mu se u životu desi nešto golemo, nešto čudesno ili čudovišno, svejedno, ali nešto što će njegov život uzdrmati iz temelja i obezvrijediti sve što mu se do tada desilo. Paraliziran tim osjećajem, on čitav život provodi strijepeći i čekajući da mu se to nešto (zvijer iz džungle) prikrade i spopadne ga i tek na kraju shvati da mu se ništa pod milim Bogom nije desilo i da je čitav život uludo protraćio propustivši priliku da iskusi pravu ljubav, sreću, radost, tugu…
Nekakav me strah obuzeo dok sam se pitao može li se meni, baš kao i Tebi, desiti isto. Baš sam razmišljao imam li ja svoju zvijer iz džungle u glavi i čekam li i ja na nešto. Nešto da me degaussira, iz temelja protrese i preobrazi. Zastrašujuće bi bilo ako čekam. Nepodnošljivo, čak. Ali, kako ću znati?
Dalje »
Objavio/la:
MoodSwingeR, 31. Mar. 2005. u 21:26 |
Nesvrstano |
Nema komentara
Igramo Alfie i ja tenisa. Po običaju, gubim. Pita mene Alfie:
“Kako ti, bolan, ne dosadi? Pa svaki put te rasturim.”
“Ma neka, dobri moj Alfie, dobar si ti meni. Neka tebe.” - kažem ja.
“Ih?” - kliberi se on - “A kako to?”
Onda ja stanem tumačiti Alfieju u čemu su prednosti tersluka. Nadugačko i naširoko. Ponad svega, sloboda i iskrenost u izražavanju. Kada si nadrkan, možeš fino svima jasno staviti do znanja da si nadrkan. Kad te ne zanima, kažeš “boli me” ili, ako si turistički nastrojen, šalješ ljude u razne destinacije (mjesto rođenja ponajprije), a da se niko ne nađe pretjerano uvrijeđen.
Pošto si ters, niko od tebe ne očekuje da budeš happy što je mali Sutko naučio koristiti tutu ili tužan što je uginuo Nemo, pa mala Ajlica plakala dok je povlačila vodu. Ne moraš se trsiti da pokažeš da ti je stalo, onda kada nije. Posto ih ne foliraš kao svi ostali, neki ljudi s vremenom počnu cijeniti tvoju iskrenost, pa te čak smatrati i za prijatelja.
Dalje »
Objavio/la:
MoodSwingeR, 31. Mar. 2005. u 3:55 |
Tersologija |
Nema komentara
