The Man Who Sold the World*
Davno sam prodao Svijet. I Ovaj i Onaj. Odrekao sam se iluzija, tog gnusnog balasta koji mi se prodavao kao blago, kao nada, a nije bio ništa doli teret od čijeg su mi nošenja obamrle ruke. I um.
Sada sam slobodan. Ostavio prošlost, odrekao se budućnosti, u trenutku u kom postojim i u kom koračam mogu se sagledati u svoj svojoj prizemnosti a da mi se lice ne zgrči od užasa. Od gađenja. Od stida. Od razočarenja.
Ovako slobodnog i prizem(lje)nog me ništa ne može oboriti. Povrijediti. Kada sam prodavao Svijet, pitali su me šta želim zauzvrat.
“A, ništa” - odgovorio sam.
“Ništa?” - začuđeno me upitao uglađeni gospodin sa velikim obrvama, nakostriješivši ih.
“Ništa” - potvrdio sam - “U stvari, želim da od mene uzmete još nešto”
