Umijeće tersanja

Zašto dolaziti sebi, kad od sebe ionako ne možeš pobjeći? Wherever you go, there you are…

Raison D’Être

Nekad mozganje dovede do upale moždanih ovojnica, a ako bude baš intenzivno, i do upale samoga mozga. Ponekad, odnosno izuzetno rijetko (bar u mene), intenzivno razmišljanje dovodi do fascinantnih otkrića. Kao, recimo, o razlogu postojanja tersova.

U ova posljednja dva dana, kako god okrenem, pokušam, ne ide. Gdje god da metnem tersove, oni se ne uklapaju. Jeste da tu ima individualnosti, tvrdoglavosti, idiosinkrazije (latinski za mimo svijeta), senzibilnosti, ali kako god ih sastavim, nema razumnog objašnjenja. Ali… tersovi neće s umjetnicima, neće s psihopatama, neće sa osobenjacima, neće sa glavninom (to pogotovu)…

Jedno vrijeme je u igri bila teza da tersovi daju originalna viđenja, da navode ljude na preispitivanje, da daju afketivni pomak svojim emotivnim odudaranjem, ali ni jedna ne držaše vode (ni dok su majstori bili tu). Već sam bio na izmaku intelektualnih snaga (koje me drže i do 15 minuta), spreman da priznam poraz i sam razbacam svoje krugove, kad odjednom…

konačno… (tu je Alfie viknuo: “Heureka!”)


Shvatim ja da nisu tersovi grupa ljudi sa nekom svrhom na ovom svijetu, nego je tersluk način prilagođavanja i interakcije sa svijetom. Tersluk je jedan gloriozni odbrambeni mehanizam koji jako osjetljivim osobama omogućava da opstanu u neosjetljivom svijetu i da u njemu opstanu.

Ispada tako da je moj Alfie jedna vrsta interface-a između mene i svijeta (to, Alfie!). Alfie preuzima moja tanušna osjećanja (mada još nisam siguran da ista postoje) i uvija ih u šalu, zezu, ljutnju i svekolike šarene papiriće i celofane kako isti ne bi svehli čim izađu na nemilosrdnu sarajevsku zimu.

Jeste da je tersluk, ovakav kakav je, pravo nakaradan, ali nama odgovara. I dobro nas služi. Tvrdoglavo, kao što smo i mi sami. Tvrdoglavost (mazgaluk) je crta koja nam omogućava da održimo stabilnost pred bujicom najrazličitijih osjećanja i implulsa. Kad se ja tako raspametim, pa ne znam da li bih volio, mrzio, uzeo ili ostavio, Alfie meni kaže: “Odmori malo”, i preuzme stvari u svoje ruke. Tvrdoglavo. Baš onako kako bih i ja, da sam u tom trenutku priseban.

Zato, neka tersluka. Neka meni moga Alfieja.

Voila! Eto razloga. I Alfie se slaže.

Objavio/la: MoodSwingeR, 25. Mar. 2005. u 3:57 | Tersologija | Nema komentara |

Bez komentara »

Nema komentara.

Ostavi komentar

Your Ad Here
Zapisi na ovoj stranici su zaštićeni. Vidi: Creative Commons Attribution-Noncommercial-Share Alike 3.0 License.