Umijeće tersanja

Zašto dolaziti sebi, kad od sebe ionako ne možeš pobjeći? Wherever you go, there you are…

Mission Possible?

U svijetu u kom su vazda mimo svijeta, tersovi prijateljima i neprijateljima odmah upadaju u oči, poput proverbijalnog krmeta u perzijskoj prijestolnici. Nesposobni za adaptaciju i mimikriju, odudaraju od ostalih poput iskrzane, suvišne puzzle pločice, koja se nikako ne uklapa u ostatak mozaika.

Izbrušeni finom rukom evolucije ili postavljeni Božijom voljom, kako hoćeš, tersovi ipak nezadrživo nastavljaju svoje postojanje kroz generacije. Kako nam do sada nisu posmicane štrčeće, lude glave u političkim prevratima i svakovrsnim progonima koje je ljudski rod sebi namijenio, i nismo nestali u potopu, ledenim i inim mračnim dobima, to može značiti samo jedno:

Ima neki razlog zbog kojeg tersovi postoje.

Baš me zanima koji je to razlog, ili više njih, zbog kojih, ovako društveno neuklopivi i emotivno ćoškasti, ipak veselo kaskamo skupa sa (nezanimljivim) ostatkom društva. I to nezaustavljivo!

Da čujem, s’il vous plait!

Objavio/la: MoodSwingeR, 24. Mar. 2005. u 21:16 | Nesvrstano | 2 komentara

Zapisi na ovoj stranici su zaštićeni. Vidi: Creative Commons Attribution-Noncommercial-Share Alike 3.0 License.