Licence To Cheer - Tajni agent 0071
U vrhu piramide svekolikih antitersističkih snaga stoji majstor svog zanata, ninja-specijalac, u narodu poznatiji kao Pollyanna. Baš kao i James Bond, i Pollyanna je literarni lik koji dolazi tiho i podmuklo ulazi u naše živote (eh, da je bar u legendu).
Pollyanna je za tersa isto što i Buffy za vampira. Takve se osobe rađaju sa misijom širenja optimizma, veselog raspoloženja i nalaženja nečeg pozitivnog u svemu što nas okružuje. Fuj! One se raduju proljeću, sunčanom danu, cvrkutu ptica… ah, ne mogu dalje…
Tako opremljeni i obučeni specijalci se svom snagom ustrijemljuju na tersove, ne bi li ih kako “dozvali pameti” i natjerali da svijet promatraju ružičasto. Nema te gorčine i tersluka koja se može izliti a koja će jednu Pollyannu natjerati da poklekne i promijeni gledište. Tamo gdje pametan čovjek popušta (pred tersom, dakako), Pollyanna ne posustaje i tvrdoglavo nastavlja dalje. Pošto su svi u raji uvijek na strani Pollyanne a protiv tersa, tersu preostaje jedino da bježi glavom bez obzira ili da se uputi u pravcu Jekovca. Između Njih i Nas nema mira, suživota i tolerancije. Tačka! Osim ako…
Osim ako posrijedi nije posebna podvrsta, takozvana Pollyanna B. Ova podskupina, osim što ima klasične karakteristike optimizma i radosti, ipak ima i jedan stav blagonaklonog gledanja na sve, pa i na tersove. Po njima i tersovi imaju pravo na tersluk i kao takvi se sasvim fino mogu uklopiti u ovaj svijet. Pollyanna B ne želi “izliječiti” tersa, već ga prihvatiti kao takvog i uživati u njegovom društvu koliko je to moguće.
E, sa ovim likovima se već može pristupiti pregovorima, toleranciji, pa čak i suživotu. Ako su ters i Pollyanna različitih spolova (a može, vala, i istih) može se između njih roditi ljubav, pa čak i djeca, pa da svi žive tersily ever after. To mu nekako dođe kao happy-end. Bljak!
