Kada jednom u mladosti postaneš profesionalni bjegunac, nemaš puno stvari sa kojima bježiš. Onoliko koliko stane u kofere, po jedan u svaku ruku, pa to uprtiš sa sobom. Kada bježiš od sebe i koferi su preveliki luksuz. A i nezgrapni za ono sto nosiš - sjećanja.
Odlučiš ponijeti sjećanja tek koliko stane u šake, tek toliko da ne zaboraviš ko si, onda shvatiš da se bijeg i sastoji u tom zaboravu, pa nesretan širiš prste, pustajući sjećanjima da cure na tlo, nadajući se da ćeš se sutra probuditi kao neko drugi, bolji, neko čija će sjećanja biti vrijedna pamćenja.
Ponavlja se ova stvar iz noći u noć, iz godine u godinu, the eternal sunshine of the spotless mind, dok, naposlijetku, jednom ne digneš ruke. Ko na sebe, ko od sebe, ko od bježanja. Sjedneš iscrpljen i prazan na tlo, znaš da nikad nećeš biti neko drugi, osvrneš se oko sebe, da ti je barem biti onaj prvi, onaj od koga bježiš, gledaš da nije šta ostalo od tvojih sjećanja koja si raskalašno razbacivao poput bezvrijednih dinara.
Dalje »
Objavio/la:
MoodSwingeR, 23. Mar. 2005. u 6:19 |
Introskopija |
Nema komentara
U vrhu piramide svekolikih antitersističkih snaga stoji majstor svog zanata, ninja-specijalac, u narodu poznatiji kao Pollyanna. Baš kao i James Bond, i Pollyanna je literarni lik koji dolazi tiho i podmuklo ulazi u naše živote (eh, da je bar u legendu).
Pollyanna je za tersa isto što i Buffy za vampira. Takve se osobe rađaju sa misijom širenja optimizma, veselog raspoloženja i nalaženja nečeg pozitivnog u svemu što nas okružuje. Fuj! One se raduju proljeću, sunčanom danu, cvrkutu ptica… ah, ne mogu dalje…
Tako opremljeni i obučeni specijalci se svom snagom ustrijemljuju na tersove, ne bi li ih kako “dozvali pameti” i natjerali da svijet promatraju ružičasto. Nema te gorčine i tersluka koja se može izliti a koja će jednu Pollyannu natjerati da poklekne i promijeni gledište. Tamo gdje pametan čovjek popušta (pred tersom, dakako), Pollyanna ne posustaje i tvrdoglavo nastavlja dalje. Pošto su svi u raji uvijek na strani Pollyanne a protiv tersa, tersu preostaje jedino da bježi glavom bez obzira ili da se uputi u pravcu Jekovca. Između Njih i Nas nema mira, suživota i tolerancije. Tačka! Osim ako…
Dalje »
Objavio/la:
MoodSwingeR, 23. Mar. 2005. u 6:16 |
Tersologija |
Nema komentara
Život jednog tersa nikad nije jednostavan, ali da bi vazda bio veseo i zabavan, brinu se posebne antitersističke snage. One su brojne, dobro organizovane i dolaze u raznim oblicima, veličinama i bojama, vične su različitim oblicima borbe i opremljene za borbu u svim uvjetima.
Ruku na srce, pošto su tersovi neizlječivi individualisti, a pođehkad i samotnjaci, pripadnici antitersističkih jedinica također najčešće djeluju pojedinačno, nešto kao Delta Force. U slučaju potrebe, one su se u stanju jako brzo uvezati u cilju opkoljavanja i iskorijenjivanja jednog tersa. Antitersističke snage postoje u vidu paravojnih i zvaničnih formacija.
Dalje »
Objavio/la:
MoodSwingeR, 23. Mar. 2005. u 6:09 |
Tersologija |
Nema komentara
